Dok se filmski svijet priprema za 98. dodjelu Oscara, koja će se održati 15. ožujka 2026. godine, ponovno se zahuktavaju rasprave o favoritima, predviđanjima i mogućim iznenađenjima. Ipak, svaka nova sezona nagrada idealna je prilika da se prisjetimo onih velikana sedme umjetnosti i kultnih filmova kojima je zlatni kipić neobjašnjivo izmaknuo iz ruku. Njihove priče svjedoče o tome da, iako Akademija nekomu uskrati priznanje, povijest i publika često imaju posljednju riječ.

Glumačke legende na listi čekanja

Postoji ekskluzivni klub holivudskih zvijezda čije police, unatoč desecima briljantnih uloga, ne krasi natjecateljski Oscar. Apsolutna rekorderka u toj kategoriji je Glenn Close, glumica koja je s čak osam nominacija postala simbolom "vječne djeveruše". Od "Fatalne privlačnosti" do "Opasnih veza", Close je desetljećima isporučivala vrhunske izvedbe, no svaki put bi pobjeda pripala nekoj drugoj.

Profimedia

Sličnu sudbinu dijeli i pokojni Peter O'Toole, koji je također bio nominiran osam puta za uloge poput one legendarne u "Lawrenceu od Arabije", ali nikada nije osvojio nagradu. Akademija mu se pokušala "iskupiti" počasnim Oscarom 2003. godine, no gorak okus nepravde je ostao.

Na popisu su i imena za koja je teško povjerovati da nemaju Oscara. Tom Cruise, jedna od najvećih filmskih zvijezda svih vremena, tri je puta bio nominiran za glumu, no za uloge u filmovima "Rođen 4. srpnja", "Jerry Maguire" i "Magnolia" ostao je praznih ruku. Iako mu je Akademija na Governors Awards ceremoniji 2025. godine dodijelila počasnu nagradu, nikada nije osvojio natjecateljski Oscar. Slično je i sa Samuelom L. Jacksonom, čija je impresivna filmografija okrunjena sa samo jednom nominacijom, onom za "Pakleni šund".

Profimedia

Bradley Cooper je do danas prikupio nevjerojatnih dvanaest nominacija u različitim kategorijama, od glume do produkcije i scenarija, ali još uvijek čeka svoj trenutak na pozornici Dolby Theatrea.

Filmovi veći od nagrade

Povijest dodjele Oscara puna je kontroverznih odluka u kategoriji najboljeg filma, gdje su bezvremenski klasici gubili od danas uglavnom zaboravljenih naslova. Najpoznatiji primjer svakako je "Građanin Kane" iz 1941. godine. Film Orsona Wellesa, koji se redovito nalazi na vrhu lista najboljih filmova svih vremena, poražen je od drame "Kako je bila zelena moja dolina". Vrijeme je pokazalo tko je stvarni pobjednik u tom dvoboju.

Profimedia

Sredinom devedesetih dogodila se još jedna velika nepravda. Godina 1994. bila je iznimno jaka, a u utrci za najbolji film našla su se dva buduća kultna klasika: "Iskupljenje u Shawshanku" i "Pakleni šund". Oba filma ostala su u sjeni velikog pobjednika te godine, "Forresta Gumpa". Iako je i Gump bez sumnje izvrstan film, "Shawshank" danas drži status najbolje ocijenjenog filma na IMDb-u, dok je Tarantinov "Pulp Fiction" promijenio tijek nezavisnog filma.

Akademija je povijesno pokazivala i izrazitu nesklonost određenim žanrovima, ponajprije hororu i znanstvenoj fantastici. Remek-djelo Stanleyja Kubricka "2001: Odiseja u svemiru" osvojilo je samo tehničkog Oscara za vizualne efekte, dok je njegovo "Isijavanje" bilo potpuno ignorirano, do te mjere da je u početku dobilo i nominacije za Zlatnu malinu. Slično su prošli i klasici poput "Psiha" Alfreda Hitchcocka i "Istrebljivača" Ridleyja Scotta, filmovi čiji se utjecaj na kinematografiju osjeća i danas.

Profimedia

Redatelji ispred svog vremena

Kada govorimo o velikanima, nemoguće je ne spomenuti redatelje čija vizija često nije bila prepoznata u njihovo vrijeme. Alfred Hitchcock, "majstor napetosti", bio je nominiran pet puta za najboljeg redatelja, ali nikada nije pobijedio. Stanley Kubrick, jedan od najutjecajnijih filmaša u povijesti, također nikada nije osvojio Oscara za režiju. Njihov opus dokaz je da su neke umjetničke vizije jednostavno prevelike za jednu večer i jednu nagradu.