Takvi su jezici u Europi npr. slavenski, germanski, baltički, romanski i drugi jezici, a druga je po zastupljenosti uralska porodica kojoj pripadaju npr. madžarski, finski, estonski, laponski jezici i dr.
Na razmjerno malenu području Kavkaza zastupljene su tri autohtone jezične porodice: kartvelska, nahsko-dagestanska i abhasko-adigejska, a ondje se govore i jezici kasnijih doseljenika npr. indoeuropski iranski jezici poput tatskoga i osetskoga, turkijski jezici poput balkarskoga, itd.
Najvećim se brojem govornika među ostalima ističu engleski, francuski, njemački, španjolski i ruski jezik kojima se služi više od 100 milijuna govornika. Za njih zato i kažemo da su najrasprostranjeniji jezici u Europi.
U Europi se, prema UNESCO-vom popisu, govori ukupno 300 jezika, a od toga je njih 277 ugroženo.
Od toga u Europi njih samo 30-ak nisu ugroženi. Indoeuropski jezici u Europi svoje korijene vuku još iz 6. stoljeća prije Krista. Iako točno područje začetka indoeuropske porodice jezika nije poznato, velik se broj lingvista slaže da je prvi indoeuropski prajezik korišten na području današnje Rusije i Ukrajine.
Zanimljivo je promatrati daljnje procese širenja i razvoja indoeuropskih jezika. Naime, govornici prajezika svojim su ga seobama postupno širili prema Balkanu, istočnoj Europi, pa sve do Indijskog poluotoka.
Najzastupljeniji jezici u Europi su indoeuropski jezici koji pripadaju porodici jezika s 480 milijuna govornika.