Jedna od najslavnijih žena 18. stoljeća ujedno je i jedna od najomraženijih u povijesti. Njezina priča započela je vrlo glamurozno, a završila na najstrašniji mogući način - giljotinom. Pamtimo ju po nezaboravnoj izjavi 'Neka jedu kolače!' koju nikada nije izgovorila, ali i brojnim aferama koje su joj pripisali. Njezino ime je Marija Antoaneta, a ovo je priča o njezinoj borbi.
Maria Antonia Josepha Johanna von Habsburg-Lothringen rođena je 2. studenog 1755. godine u Beču kao najmlađa kći vladarice habsburškog carstva, Marije Tereze. Baš kao i sva ostala djeca Marije Tereze, Marija Antoaneta odrastala je u raznim dvorima, a najviše je vremena provela u Schönbrunnu sa sestrom Karolinom. S majkom je imala težak odnos, ali ljubavi nikada nije manjkalo.
Od malih nogu nije pokazivala vrlo uspješne rezultate kada je u pitanju edukacija, te je još s 10 godina teško pisala, ali i pričala. Ono što joj je falilo u akademskom svijetu nadomjestila je u glazbenom. Marija Antoaneta imala je prekrasan glas te je često pjevala na obiteljskim okupljanjima. Također je vrlo brzo naučila svirati harfu, klavir i flautu.
Iako je Antoaneta bila zadovoljna svojom ulogom na dvoru i nikada nije bila pripremana za važan brak, njezina budućnost naglo se okrenula kada je Marija Tereza odlučila stvoriti snažnu vezu s Francuskom koja im je do tada bila jedan od neprijatelja. Francuski kralj Luj XV zatražio je ruku Marije Antoanete za svog najstarijeg unuka Luja Augusta. Par se vjenčao preko posrednika, a tek kasnije i uživo, u Parizu 1770.
Kada su se vjenčali, od para se očekivala najsvetija dužnost - dati nasljednika tronu. Upravo je to jedna od stvari kojoj su Mariji Antoaneti najviše zamjerali tijekom ranih dana vladavine. Naime, par čak sedam godina nakon vjenčanja nije konzumirao brak zbog čega je, naravno, sva krivnja pala na Mariju. No to nije tako čudno kada stvari stavimo u svoj kontekst. Kada je Marija Antoaneta došla na francuski dvor imala je samo 15 godina, a Luj 16. Oboje su još bili djeca, a na njih je stavljena ogromna dužnost ujedinjenja dvije velesile svijeta.
Upravo je činjenica da je Marija Antoaneta bila još dijete kada je tek došla na dvor ono što malo tko zna. Nakon što je službeno postala žena prijestolonasljednika francuske krune, sve oči bile su usmjerene na nju. U to se vrijeme duh revolucije već mogao osjetiti u zraku, a sve što je stvari držalo pod kontrolom je snažno vodstvo Luja XV. Jednom kada je on preminuo i na vlasti ga je zamijenio njegov unuk Luj August, stvari su krenule nizbrdo.
Pri dolasku na francuski dvor, Mariju Antoanetu su često smatrali priprostom i izrugivali njezine korijene. Versailles je bio dvor koji se izgradio na tračevima i apsurdnim običajima koji bi odvratili pažnju stanovnika od pravih problema. Kako bi se uklopila, Marija Antoaneta je sve više vremena počela provoditi u biranju tkanina za prekrasne haljine, uređivanju svoje karakteristične frizure i kockanju. Taman kada su ju ostali dvorjani prihvatili zbog toga, nastali su novi problemi.
Nakon smrti kralja Luja XV, Luj August postao je novookrunjeni kralj, a s njim je i Marija Antoaneta postala kraljica Francuske. Ono što ih je na kraju koštalo života je Lujeva loša vladavina, no javnost ju je vrlo brzo pripisala Mariji. Naime, dok je Luj nespretno vodio državnu blagajnu i rasipao novac na nepotrebne ratove, sve oči bile su usmjerene u Mariju Antoanetu i njezine kreacije te kockanje. Taman kada su ju njezini vršnjaci na dvoru prihvatili, šira javnost smatrala je da je Marija previše rastrošna i da upravo ona prazni državnu riznicu. Žene se u to doba bile u poprilično nezavidnoj situaciji, a takve priče prate nas i danas.
Stvari su se malo smirile jednom kada je Marija Antoaneta ostala trudna po prvi put. Sedam godina nakon vjenčanja, Marija je rodila, na opće žaljenje mnogih, djevojčicu Mariju Terezu Šarlotu. Razlog zašto par godinama nije konzumirao brak bio je Luj koji je imao zdravstveni problem zbog kojeg mu je seks bio jako bolan. U to je vrijeme, naravno, krivnja pala na Antoanetu te su Parizom kružili tračevi da je ona u vezi s nekoliko drugih muškaraca i zato nije zainteresirana za Luja, a kasnije su kružile glasine da niti njezina djeca nisu Lujeva.
Nekoliko godina nakon što je rodila drugo dijete, Francuska je bila na spiralnoj putanji prema dolje, a Luj sve više izgubljen u svojoj vladavini. Tada su već započeli ustanci nezadovoljnih Francuza koji nisu imali što jesti, a nedugo nakon među njima krenuo je kolati trač da je njihova kraljica toliko nemarna da im je rekla da jedu kolače ako nemaju kruha. Uz to su joj se pripisale i razne afere oko kupovine skupocjenih dijamanata. Nezadovoljni vladavinom, Francuzi su odlučili uzeti stvari u svoje ruke i opovrgnuti Luja i Mariju Antoanetu.
Jedna od najneshvaćenijih žena u povijesti tako je završila život bez ičega, pod oštricom giljotine, 21. siječnja 1793. Ostala je bez svoje obitelji, bez svoje djece koju je voljela više nego bilo što na svijetu, okaljana lažnim izjavama i nesposobnošću svoga supruga. Tek mnogo godina kasnije, kako je ženski pokret postao sve snažniji, njezin život počeli smo gledati iz perspektive mlade žene koja je došla u nepoznato, čijim su životom upravljali muškarci čija je nesposobnost na kraju dovela do njezine smrti. Ona je samo jedan od primjera koliko je teško bilo biti žena u svijetu muškaraca, čak i ako sve radiš kako treba.