Svijet filma oprostio se od istinske legende. Robert Duvall, Oscarom nagrađeni glumac čije su uloge obilježile generacije, preminuo je u 95. godini života. Njegov odlazak nije samo kraj jedne veličanstvene karijere koja je trajala više od šest desetljeća, već i završetak jedne od najljepših holivudskih ljubavnih priča. Iza sebe je ostavio suprugu Lucianu Pedrazu Duvall, ženu koja je bila njegov oslonac, muza i, kako je sam govorio, "najbolja stvar u njegovom životu".

Profimedia

Vijest o smrti potvrdila je upravo Luciana dirljivom objavom na društvenim mrežama. "Jučer smo se oprostili od mog voljenog supruga, dragog prijatelja i jednog od najvećih glumaca našeg vremena", napisala je. "Bob je preminuo mirno u svom domu, okružen ljubavlju i utjehom. Za svijet, on je bio Oscarom nagrađeni glumac, redatelj, pripovjedač. Za mene, on je bio jednostavno sve."

Sudbinski susret ispred pekarnice u Argentini

Njihova priča započela je gotovo filmski, jedne večeri 1996. godine na ulicama Buenos Airesa. Duvall je tada ispričao kako je krenuo kupiti cvijeće, no cvjećarnica je bila zatvorena. Produžio je do obližnje pekarnice, a taj slučajan korak zauvijek mu je promijenio život. Upravo ondje prišla mu je Luciana, tada uspješna poslovna žena, i pozvala ga na zabavu na nagovor prijatelja.

Profimedia

"Nisam ga htjela gnjaviti, ali prijatelji su inzistirali: 'Idi i pozovi ga, on obožava tango'", prisjetila se Luciana u jednom intervjuu. Ono što je Duvalla posebno očaralo bila je činjenica da ona tada nije imala pojma tko je on. "Misli da lažem, ali kune se Bogom da je istina", rekla je. Ta neopterećenost slavom omogućila im je da se povežu na iskrenoj, ljudskoj razini. Za nju, on nije bio filmska zvijezda, već jednostavno "Bobby", a tako je i ostalo do samog kraja.

Ljubav koja ne poznaje godine

Iako ih je dijelila 41 godina razlike, njihova je povezanost bila jača od bilo kakvih predrasuda. Duvall je priznao da je u početku bio pomalo zabrinut zbog velike razlike u godinama, no to je brzo nestalo. Kao nevjerojatna podudarnost, par je dijelio i isti datum rođenja, 5. siječnja. Ta činjenica postala je interna šala, a glumac se volio prisjećati riječi svog tasta:  "Ne znam bih li te trebao zvati ocem ili sinom!"

Nakon gotovo deset godina veze, vjenčali su se 2005. godine. Bio je to Duvallov četvrti, ali i najduži i najskladniji brak. Njihova zajednička strast bio je tango. On je bio zaljubljenik, a ona plesačica koju je opisivao kao "izuzetno elegantnu". Ta strast prelila se i na filmsko platno. Zajedno su glumili u filmu 'Assassination Tango', koji je Duvall režirao, a upravo je on prepoznao njezin glumački talent i potaknuo je da se okuša u svijetu filma.

Profimedia

Njihova povezanost s Argentinom nije stala samo na plesu i obiteljskim posjetima. Osnovali su humanitarnu zakladu "The Robert Duvall Children’s Fund" kako bi pomagali siromašnoj djeci i obiteljima u sjevernim dijelovima zemlje. Duvall je uvijek skromno isticao kako je to "zapravo djelo njegove supruge".

Oslonac, kritičarka i najveća podrška

U poznim godinama, Luciana je bila njegov kamen temeljac. Kada su ga pitali što je tajna njegove energije i neumornog rada, bez oklijevanja je odgovarao: "Moja supruga. Ona me održava u formi." Bila je i njegova najvjernija savjetnica. Priznao je da je ulogu u filmu Sudac, koja mu je donijela sedmu nominaciju za Oscara, prihvatio tek nakon što ga je ona na to nagovorila.

Profimedia

Njegova karijera, koju je kritičar Vincent Canby jednom opisao kao karijeru "američkog Oliviera", ostavila je neizbrisiv trag. Od hladnokrvnog odvjetnika Toma Hagena u remek-djelu Kum, preko pukovnika Kilgorea i njegove kultne rečenice "volim miris napalma ujutro" u Apokalipsi danas, do Oscara za ulogu slomljenog country pjevača u 'Nježnim milostima', Duvall je bio majstor transformacije. Bio je glumac koji je živio svoje likove, proučavajući dijalekte i manire do najsitnijih detalja.

Odlaskom Roberta Duvalla svijet je izgubio jednog od posljednjih velikana zlatnog doba Hollywooda. Ipak, njegova ostavština nije samo u antologijskim filmskim ulogama. Njegova životna priča s Lucianom podsjetnik je da prava ljubav ne poznaje granice, godine ni slučajnosti, čak i ako se dogodi ispred jedne obične pekarnice u Buenos Airesu.