"Budeš pojeo jednu palačinku?", pitala je Smilja Zvonka, na što je on rekao da bi si prvo ipak nešto popio.
Smilja je bila spremna pa je već natočila rakiju u dvije čašice. "Ja, ti i rakija pa što bude", rekla je Smilja i nazdravila Zvonku.
"U oči me gledaj, radi odnosa i radi reda", uzvratio joj je Zvonko, a ona ga je upitala što vidi u njezinim očima.
Zvonko je sigurno odgovorio da vidi ljepotu. "Lijepo je to što ja vidim u njezinim očima."
"Čini mi se da ga je strah da se ne zaljubi", komentirala je Smilja.
"Joj, kad me tako gledaš, Smilja, dođe mi da jurnem kao na bunker. Kao Boško Buha", rekao je Zvonko Smilji aludirajući na narodnog heroja koji je izrastao u junaka mitskih proporcija.
"Ma da? A na što ja tebi ličim?", upitala ga je Smilja, a on je zavodnički odgovorio: "Na tvrđavu koju bih htio osvojiti teškom artiljerijom", pa sigurno dodao da vjeruje kako se ljubav između njih može dogoditi.