Ona ima malog maltezera, u ružičastom kaputiću, s mašnicom oko ušiju, nosi ga u krasnoj torbici i u jednom trenutku poljubi u malu njuškicu, a on nju nježno lizne po licu… Izgleda vam poznato? Sigurno ste to vidjeli uživo više puta kao i ja, no čudim se svaki ali svaki put. Ne razumijem, jesu li ljudi u nedostatku prijatelja totalno poludjeli za svojim kućnim ljubimcima pa su ih zamijenili za ljude? Nekako si mislim da psi baš i nisu ludi za kopčicama za kosu, kaputićima, brendiranim torbicama u kojima ih nose njihove drage gazdarice kao modni dodatak.
Jednom sam bila na zabavi na kojoj je treštala glazba i svratila je jedna manekenka s psićem u torbici. Kad sam ga ugledala došlo mi je da ju pošaljem u rodni kraj jer taj se pesonja tresao od užasa. Psi odlično čuju i to je prvi šok, a osim toga bila je tamo hrpetina ljudi i svi su ga jadnog navlačili… To je definitivno nešto što ja stvarno ne razumijem.
U zgradi u kojoj stanujem mnogo je pasa i već ih sve poznajem po imenu, lavežu, čak znam i koji se s kojim dobro slaže… Pitate se zašto? Pa, čula sam u liftu. Baš je simpatično kad započne razgovor o psetancima, što jedu, jesu li nervozni zbog promjene vremena, onda se obruše na nekog groznog psa iz susjedstva koji strašno laje i smeta druge ljude, pa malo porazgovaraju o životnim navikama psića i slično. Nedavno sam bila u šoku kad sam čula razgovor dvaju vlasnica pasa koje su čitale deklaracije na psećem slatkišu, zaključile da se u zalogajčiću kriju 3 štetna sastojka i da to njihovi psi neće jesti ni u ludilu. Meni je to nevjerojatno, no sigurna sam da će, kad se pojavi prva pseća organska hrana u Hrvatskoj, one ju kupiti svojim ljubimcima.
Foto: akeeris / FreeDigitalPhotos.net
Nekoliko sam puta otišla u šetnju sa susjedom i njezinim simpatičnim psom, no s njom sam jedva prozborila, jer morala je gledati kakva je kakica, pa mu onda držati bukvicu o prelasku ceste, povremeno viknuti kad je počeo intenzivno njušiti neku travu i slično - pri tome ona uopće nije primijetila da je meni dosadno i da se osjećam kao pratiteljica pesonje koji je naravno bio u centru pažnje. A kad je stigla kvartovska škvadra svi su ushićeno gledali kako psetonje zaigrano trče po livadi...
Ovim putem se javno ispričavam svim vlasnicima pasa što ja ne mogu osjetiti tu beskrajnu ljubav prema njihovim kućnim ljubimcima i što jednostavno ne razumijem i nije mi normalno ljubiti psa u njuškicu, a još mi je manje normalno dozvoliti psu da njuši hranu po stolu, no tko voli nek' izvoli.
Ljubav prema životinjama doista je lijepa i plemenita, no dragi vlasnici pasa, mačaka i ostalih ljubimaca, trebali biste razumjeti da kad me pozovete u posjetu, na kavu ili šetnju ja ne želim otići prekrivena dlakama što je vama baš slaaatko, jer meni nije. Ni najmanje.
Što vi mislite, pretjeruju li vlasnici pasa i ostalih životinjica iskazujući pretjeranu ljubav prema njima?
Vaša Ema Jurčević