Motociklom po Iranu
Hrvoje i njegova supruga Ivana putovali su dva mjeseca na motoru po zemlji koja je daleko o nas, ali i kulturološki vrlo različita. Svoje dojmove, glazbenik je pretočio u knjigu koja je izazvala popriličan interes među domaćom publikom. Zanimalo nas je li njega iznenadio ovaj interes, iako je ovo njegova druga knjiga, čitatelji su već mu mogli uživati u njegovim dnevniku s Himalaja, ali i što mu je rekao u iranski ambasador u svojoj poruci.
"Izuzetno sam se iznenadio kada su mi nakon samo nekoliko dana od izlaska knjige javili iz VBZ-a da im je to odmah postala daleko najtraženija i najnaručivanija knjiga. Nisam uspio shvatiti kako i zašto se to dogodilo niti do danas. Javljaju mi se i preko društvenih mreža da se u knjižarama brzo rasprodaje i da nakladnik stalno šalje nove", ispričao nam te dodao da mu je to raspršilo mnoge sumnje u sebe.
Putovanje motorom ima svoje zakonitosti koje moraš prihvatiti
Hrvoju ovo nije bio prvi susret sa zemljom koja je poznata po bogatoj povijesti, prvo je otišao avionom u Iran i proveo dva tjedna, a zatim je shvatio da će uskoro vratiti i iskoristiti slobodu putovanja motorom. Samo nekoliko mjeseci kasnije, on i supruga Ivana krenuli su na novo putovanje jer znao je da ga "čeka još puno dragulja".
U svojoj knjizi bez zadrške je pisao o pozitivnim i negativnim stranama života u Iranu. No, ovog putnika koji je uz glazbu proputovao cijeli svijet, najviše su oduševili Iranci. "Ljudi su prvo što vas u toj zemlji očara i ono što najduže pamtite i jednom kada iz te zemlje odete. Ta količina ljubaznosti i gostoprimstva je nemjerljiva s ičime što sam igdje imao prilike iskusiti. Ako na to nadodate kulturu i atraktivnost egzotičnih predjela dobijete savršenu destinaciju za ljude otvorenog duha", kaže nam glazbenik.
Iako bismo na prvu pomisli da se takvo putovanje, kako bi bio uspješno, treba isplanirati do najmanjeg detalja, Hrvoje kaže da to nije njegov stil. Više voli "jazz pristup što znači puno improvizacije. Krenem s grubim nacrtom koji se najvećim dijelom nadopunjuje samim putem", kaže nam dalje i opisuje što znači putovati na motoru.
"Putovanje motorom ima svoje zakonitosti koje moraš prihvatiti i prije samog polaska da bi bio uopće spreman za upustiti se u avanturu. Osobne stvari gotovo i ne postoje osim onoga što imamo na sebi i još jedne majice i donjeg rublja koje se suši dok putujemo. Zatim pristajanje na izloženost svim vremenskim uvjetima uz minimalno zaštite, vjerojatnost spavanja na nepredviđenim mjestima i u prirodi tijekom putovanja, mogući kvarovi, zastoji i nagle promjene planova. Sve treba biti uzeto s rezervom i tek tada i tako prepušten vjetru i cesti možeš u potpunosti uživati u svakom trenutku putovanja i čudesnih doživljaja", opisuje nam.
Putešestvije bračnog para Rupčić pretočene su u divnu knjigu, iako je Hrvoje mislio da će njegova knjiga biti potpuno ignorirana u Iranu, ipak je ostao iznenađen. "Bio sam siguran da će na nekom službenom nivou pokušati u potpunosti ignorirati moju knjigu, no nemalo me je iznenadila poruka iranskog ambasadora sa čestitkama i zahvalom za knjigu te čak i informacijom da će se potruditi da knjiga izađe i u Iranu", kaže Hrvoje.
Hrvoje je počeo putovati kao mladić, proputovao je Kubu i Venezuelu, ali i puno putovao zbog turneja. No, ponovna želja za dalekim putovanjima pojavila se kada je motor ušao u njegov život. "Novi poriv putovanja ka tim egzotičnim krajevima mi se dogodio kada sam položio za motor i zaljubio se u taj način putovanja. Od tada koristim svaku priliku da se otisnem s njim negdje daleko. Prvo su to bila putovanja na Siciliju i po cijeloj Europi, a zatim i u Maroko, Zapadnu Saharu, na Kavkaz, u Iran i prošle godine do planina Pamira sve do Kine i Afganistana, o čemu se već piše sljedeća knjiga koja će biti svojevrsni nastavak upravo izašle knjige "U zemlji plemenitih ljudi".
Vjerujemo da će biti dobro prihvaćena jer ljubav koju osjeća prema putovanjima, čitatelji osjećaju u njegovim knjigama. Prvu knjigu "Himalajski dnevnik" napisao je tijekom ekspedicije "Vlaji na Himalaji" kada se s ekipom od 16 planinara uspeo na Himalajski vrh Mera Peak visok 6476 metara. Svoj dnevnik pretočio je u knjigu, iako kaže "nije mi bilo lako povjerovati da je to dovoljno dobro da bi bila knjiga te sam se pribojavao da ne bi ispalo da je 'onaj muzičar' odlučio sada nešto piskarati. Tek kada sam dobio potvrdu od znalaca usudio sam se dati je na tiskanje. Kako je ona bila dobro prihvaćena, mogao sam otpustiti prste i nastaviti raditi ono što volim, a to je bilježiti svoja putovanja te u njih utkati svoja razmišljanja".
'Vidjet ćemo što nosi sutrašnji dan ne očekujući previše da nema razočaranja'
Hrvoje kaže da kada su putovanja u pitanju, reagira brzo i impulzivno te je spreman za desetak dana biti na drugom dijelu svijeta. Nada se da će iduće godine ponovno otići na Himalaje. No, život nam se toliko promjenio da su svi planovi stali i teško je u bilo kojem razgovoru u današnje vrijeme ne spomenuti pandemiju i njezine posljedice. Hrvoje je intenzivno živio sa svojom glazbom i putovanjima, stalni je član kazališta Komedija i osnivač Cubisma, a sada su stala i putovanja i umjetnost.
"Život mi se okrenuo naglavačke pošto sam prije pandemije bio zaposleniji s koncertima nego ikada u životu i rijetko sam bio doma. I tada se sve kao nožem prerezalo. Vodeni sam znak po horoskopu, pa možda i zato poput vode uvijek pronađem put. Nezaustavljivo pronađem gdje ću probiti i dalje teći. Tako sam u tome naglom višku vremena odmah dovršio svoju knjigu, napravio montažu tri dokumentarna filma o Iranu koje smo stavili na svoj YouTube kanal: "Šarena kugla". Zatim sam prodao stan u Zagrebu i kupio staru kuću u okolici koju već mjesecima danonoćno i vlastoručno preuređujem jer nam je prisjeo život u neboderu i zbog mjera i zbog potresa. Da ne kažem da mi je ta pauza također dobro došla i zbog prinove u obitelji. S druge strane imam sreću što moje matično kazalište Komedija u kojem sam zaposlen u orkestru ipak koliko toliko radi, ali moji kolege koji žive samo od koncerata su u veoma nezavidnom položaju.
Znam ih koji razvoze razne dostave i rade u skladištima. I to izvrsni glazbenici. Nije sramota raditi bilo što, ali bilo bi ipak najbolje kada bi svatko imao takav posao koji najbolje zna raditi i za koji je na neki način i rođen i izučen. Pitanje je hoće li se to ikada vratiti. Treba biti spreman na sve pa zato i pripremam da na svom novom vrtu uzgojim bar nešto za svaki dan za pojesti. A dalje, o tom - po tom. Kao i na mojim putovanjima, vidjet ćemo što nosi sutrašnji dan ne očekujući previše da nema razočaranja, no istovremeno biti otvoren za moguće nepredviđene spektakle."
