Izreka 'Nužnost je majka izuma' savršeno opisuje situaciju kada je riječ o utvrđivanju podrijetla nekih recepata. Izmišljeni su u različitim dijelovima svijeta zahvaljujući domišljatosti običnih ljudi. I premda su obični ljudi morali kuhati svoja jela samo iz uskog raspona proizvoda, konačni rezultati su se s vremena na vrijeme pokazali prilično dobrim, a neki se od ovih recepata i danas se koriste.
Ono najzanimljivije je što postoji cijeli popis jela koja se danas poslužuju i u najluksuznijim restoranima diljem svijeta, a koja u prošlosti - ne samo da su bila jako jeftina nego uopće nisu bila popularna, stoga smo izdvojile neke od najzanimljivijih primjera.
Sushi
Sushi je relativno nedavno postao gurmansko jelo i prije nekoliko desetaka godina uopće nije bio uključen u jelovnike najboljih restorana širom svijeta kao što je danas.
Samo siromašni japanski ribolovci nekad su jeli danas popularni sushi kojem su cijene dramatično porasle u drugoj polovici 20. stoljeća. Postoji mišljenje da se to dogodilo jer se Japan više povezao s drugim zemljama i počeo privlačiti više turista, stoga je ovo jelo tek tada postalo popularnije i dobilo na svojoj vrijednosti.
(Foto: Unsplash)
Pizza
Tradicionalna talijanska pizza sastoji se od jednostavnih sastojaka, poput maslinovog ulja, rajčice, začinskog bilja i korice, odnosno tijesta. Kao što je sushi bio u Japanu, tako je i pizza u Italiji bila jelo rezervirano za one siromašnije i nitko nije ni pomišljao da ga učini 'sofisticiranijim'.
No, status pizze promijenio se zahvaljujući kraljici Margheriti, drugoj kraljici Italije. Jednom je htjela isprobati jednostavno jelo, pa je kuharica napravila pizzu s sastojcima koji nalikuju bojama talijanske zastave. Kraljica je bila impresionirana tim jelom, a pizza Margherita koja je dobila ime po njoj postala je pravo talijansko jelo s potpisom.
Iako se i dalje smatra 'jeftinijim' jelom, danas se ipak može naći u brojnom rasponu cijena, a u nekim restoranima pizzu si baš ne može svatko priuštiti. Ljubitelji knjige 'Jedi, moli, voli' Elizabeth Gilbert mogu isprobati najdraže jelo glavne junakinje knjige u restoranu L´antica Pizzeria Da Michele u Napulju. Ovo mjesto također ima poznatu britansku poslovnicu restorana koja je poznata po svom skupocjenom i sofisticiranom meniju. Nadalje, Proper Pizza NZ, restoran na Novom Zelandu poslužuje pizzu s neobičnim sastojcima, poput crnog tartufa. Pizza da Mooca, restoran u srcu Brazila, očarava svoje goste luksuznim pizzama koje su ukusne, izgledom privlačne i vrlo skupe. Ovo su samo neki od primjera, ali da, pizza definitivno više nije jednostavno jelo rezervirano samo za one plitkog džepa.
(Foto: Unsplash)
Kvinoja
Nutricionisti, gastro i zdravstveni blogeri na društvenim mrežama, otkrili su kvinoju svijetu iz jedne potpuno nove perspektive.
Ljudi koji vode zdrav način života redovito reklamiraju ovu pseudožitaricu, a sada, zahvaljujući medijima, društvenim mrežama i svim preporukama, kvinoja je danas poznata kao 'majka svih žitarica', a ova populrna namirnica čest je gost za našim tanjurima, kako kod kuće, tako i u restoranima diljem svijeta. Ipak, prije samo 15-ak godina, kvinoju gotovo nitko nije želio jesti, a kamoli posluživati jer je smatrana 'namirnicom za siromašne'.
(Foto: Unsplash)
Tiramisu
Kombinacija jaja, mascarpone sira, piškota i kave ima čaroban učinak na ljubitelje tiramisua iz cijelog svijeta. Mnoge talijanske regije nadmeću se za pravo da sebe nazivaju domovinom recepta za ovaj poznati desert. Ali, ono najvjerojatnije je da je tiramisu stvoren je u Trevisu 1970. godine jer već tada je umućeni žumanjak sa šećerom služio kao energetski napitak za radnike ovog grada u regiji Veneto.
Poznati talijanski kuhari puno kasnije okus su učinili sofisticiranijim s nježnim kremastim mascarpone sirom, piškotima i kavom. Iako originalni recept ne sadrži bjelanjak i alkoholna pića, neki kuhari eksperimentirali su sa sastojcima kako bi poboljšali okus ovog deserta.
Tek 2017. godini tiramisu je službeno uvršten na popis tradicionalne hrane od strane Ministarstva poljoprivrede, hrane i šumarstva u Italiji.
(Foto: Unsplash)
Tjestenina
Tijekom renesanse, tjestenina s povrćem, sirom i češnjakom spasila je mnoge siromašne Talijane od gladi. Jeli su tjesteninu golim rukama jer pribor za jelo tada nije bio dostupan običnim ljudima.
Ovo jelo naknadno je postalo neodvojivi dio talijanskog jelovnika, a kad su se otvorile tvornice tjestenine, konačno je postala nacionalno blago i niti jedno događanje nije se moglo dogoditi bez nje. Danas je neizostavni dio jelovnika svakog restorana - od onih cjenovno pristupačnih pa sve do onih luksuznijih.
(Foto: Unsplash)
Juha od luka
Stoljećima je luk bio smatran namirnicama za siromašne, baš kao i juha od luka, sve dok Louis XV. nije odlučio kuhati juhu s lukom sa šampanjcem.
A priča ide ovako prema Aleksandru Dumasu: Naime, poljskom kralju Stanislavu se jako svidjela juha od luka koju je isprobao na putu u Versailles. Čak je pitao kuhara za recept i kasnije ga podijelio s francuskim kraljem i tada se ova juha polako uvukla u tradicionalnu francusku gastronomiju. Naravno, cijena juhe od luka ovisi o njezinim sastojcima, ali priznajemo da je lijepo jesti jelo u kojem su uživali čak i kraljevi.
(Foto: Unsplash)
Losos
Možda zvuči pomalo čudno ako kažemo da su siromašni Škoti morali jesti losos i pastrvu, ali to je istina. Od davnina je losos bio dostupan u škotskim vodama i praktički besplatno jelo za narod.
Danas se ova vrsta ribe smatra delicijom, košta puno (posebno u zemljama kojima, poput Hrvatske, ova riba nije lako dostupna) i u jednakom je rangu kao i drugi cijenjenji morski plodovi, poput kamenica ili školjki, u pogledu svoje gastronomske vrijednosti.
(Foto: Unsplash)