Želiš li napraviti nešto dobro za sebe, a da pritom ne moraš pomaknuti niti malim prstom, terapija plutanjem je prava stvar. U njoj doslovce puštaš "mozak na pašu". Ne moraš se fokusirati na disanje, različite tehnike opuštanja i vježbe, već se samo prepustiti vodi. No, ne bilo kakvoj. Voda u tanku za float, kako se uvriježilo anglizmom zvati ovu metodu relaksacije, obogaćena je epsomovom ili gorkom soli koja ima višestruko dobar učinak na tijelo, a posebice onaj opuštajući jer je riječ o magnezijevom sulfatu.
Nakon detaljnih uputa koje mi je dao Luka, vlasnik centra Back to soul, a detaljne su prvenstveno zbog toga kako bih, kao i svatko drugi tko dođe, dobila maksimum od plutanja, ušla sam u tank u kojem ću provesti idućih sat i pol vremena.
Poklopac se spušta. Ostajem sama, u mraku, u apsolutnoj tišini, u vodi za koju tijelom osjećam da je gusta (gustom je čini epsomova sol - u 700 litara vode, koliko sadrži tank, ide 300 kilograma ove soli) i to mi paše. Čini mi se da će vrijeme, a predviđeno je sat i pol za plutanje, jako sporo teći i da će mi uskoro postiti hladno - ipak mirujem u vodi i dosadno.
Nastojim se opustiti, ali nikako ne mogu izbrisati iz glave prostor u kojem se nalazim - tank, prostoriju u kojoj je tank, tuš s desne strane, zgradu, ulicu, kvart… S obzirom da je u tanku potpuni mrak, pokušala sam zavarati mozak vizualizacijom svemira pa sam se prisjetila filmova koji se odigravaju upravo u beskrajnom zvjezdanom prostranstvu. Tama i zvijezde oko mene, plutam u bestežinskom stanju. Krajičkom oko s lijeve strane vidim Zemlju i smeta mi! Shvaćam da ova tehnika ne djeluje. Kome u bespućima svemira može smetati jedna sitna Zemlja?!
Opuštanje "na silu" naravno da nije moguće. Odlučujem se za drugu taktiku i prepuštam. Puštam misli da idu kuda god požele, a nakon 15-ak minuta od trenutka kada se tank zatvorio, misli se oslobađaju. Štoviše, kao da su "puštene s lanca". Odvode me na nevjerojatna mjesta, na pamet mi pada svašta. Samu sebe iznenađujem.
Istovremeno prestajem osjećati granicu između tijela i vode, pomičem prste kako bih odredila gdje su. Duboko se opuštam pa se istežem, nalazim položaj u kojem uopće ne osjećam tijelo. Baš uživam, čak u nekim trenucima osjećam i ushićenje koliko mi je lijepo. Nemam pojam ni o vremenu ni o prostoru. Pokušam podignuti ruku iz vode, teška je kao kao da su svi mišići na godišnjem odmoru.
Svjetlo se pali u savršenom trenutku. Signalizira da je vrijeme za povratak iz mog unutarnjeg svemira u onaj vanjski. Natrag u svakodnevicu.
Polako izlazim iz tanka, s obzirom da su mi mišići duboko opušteni. Istežem se, "budim". Koža mi je mekana i glatka od vode. Misli usporene, ustvari ni na što konkretno ne mislim. Pod pozitivnim dojmom sam svega što mi je u ovih sat i pol prošlo korz glavu. Tuširam se, sušim kosu, pijem čaj i lagano se vraćam u svakodnevicu bogatija za jako zanimljivo iskustvo koje ću ponoviti. Jedino što ću idući puta otići plutati poslijepodne ili navečer, nakon što odradim sve što imam u tom danu. Sada je to bilo jutro i morala sam na posao, a bila sam toliko relaksirana i usporena da bi mi umjesto kave i radnih zadataka, odgovarala čaša vina ili čaj i neki puno, puno laganiji tempo. No, brzo sam nadošla i osjećala sam se kvalitetno odmoreno, kao nakon najbolje masaže i sauniranja, ali uz bonus koji se odnosi na um i sve ono što mi je priuštio u ovih sat i pol. Terapija plutanjem ima nekoliko učinaka na mozak, u rasponu od halucinacija do povećane kreativnosti. Nisam halucinirala, ali bila sam u nekom polusnu, između sna i jave.
Plutanje u tanku naziva se i senzorna deprivacija, jer lišava tijelo svih podražaja - zvukovnih, vizualnih, čak ga, uvjetno rečeno, oslobađa i gravitacije. Ovakvi uvjeti omogućuju umu da uđe u duboko opuštajuće stanje u koje nemaš priliku zaći dok svakodnevno žuriš za obvezama koje treba riješiti. Sat i pol i više je nego dovoljno da se opustiš. Kad tad u tom periodu pustit ćeš svoj um da "luduje", što će osloboditi tvoju kreativnost i odvesti te u njegova neslućena prostranstva, a pritom opustiti svaku tvoju stanicu, nahraniti kosu i kožu.
Prvi tank patentirao je američki neuroznastvenik John C. Lilly 1954. godine, koji je '60-ih malo zastranio, spojivši terapiju plutanjem s halucinogenim drogama… No, zahvaljujući eskcentričnom Lillyju, danas diljem svijeta wellnessi nude upravo ovaj način opuštanja, koji u Zagrebu možeš isprobati u centru Back to Soul, specijaliziranom isključivo za to. Sva pitanja na koja želiš odgovor, primjerice, kako se održava higijena vode u tankovima, što s klaustrofobijom te kome je namijenjena terapija plutanjem i kako se za nju pripremiti, pronaći ćeš u videu. Porazgovarala sam s Lukom Naukovićem, vlasnikom centra Back to Soul u Zagrebu i zaljubljenikom u plutanje.