Pojava vlage u podrumskim zidovima starih građevina je gotovo redovita. Najčešće se radi o pojavi tzv. kapilarne vlage. Riječ je o procesu koji nastaje jer su strukture konstruktivnih građevinskih materijala (opeka, kamen, beton) porozne te se kroz mikropore u njihovoj strukturi apsorbira i podiže vlaga iz okolnog tla. Uzrok je površinska napetost vode zbog koje dolazi do kapilarnog efekta uslijed kojeg se voda doslovno "penje" kroz zid. Pojava se redovito događa u svim građevinama tradicionalne gradnje s podrumima iz razdoblja prije početka primjene hidroizolacijskih materijala kojima je navedeni problem otklonjen.
Zbog problema apsorpcije i dizanja vlage iz okolnog tla podrumi u starijim građevinama nisu korišteni za trajni boravak ljudi već isključivo kao pomoćni prostor koji je ujedno služio kao tampon zona između tla i prizemlja zgrade. Efekt kapilarne vlage nije bio problematičan ovakvim korištenjem podruma jer je osim toga odnosno upravo zbog toga podrum bio dobro i konstantno provjetravan. Kasnijim "useljavanjem" podrumskih prostora (koje znači uvođenje grijanja te zatvaranje otvora podruma prozorima) efekt kapilarne vlage postaje neugodan. Znakovi koji upućuju na pojavu kapilarne vlage su raslojavanje, otpadanje i uništenje materijala (žbuke, betona, opeke, kamena), pojava soli, nitrata i plijesni na površini, neugodan miris vlage u prostoru te hladni zidovi. Vlaga u podrumskim prostorima može biti uzrokovana i drugim razlozima kao što su probijanje hidro izolacije, puknuće cijevi u zidovima ili uz ukopani zid, prokišnjavanje, kondenzat koji je posljedica hladnih mostova ili neadekvatne termo izolacije ili prodor podzemne vode.
Danas postoji više načina sanacije kapilarne vlage, a to su metode gravitacijske infuzije, metoda injektiranja, metoda elektroosmoze, metoda presijecanja te primjena sanacijskih žbuka.
Kod svake metode sanacije javlja se isti problem, a to je mogućnost pristupa ukopanim zidovima s vanjske strane. Ako je moguće podrum otkopati s vanjske strane, što često u urbanim sredinama iz raznih razloga nije moguće, time će sanacija kapilarne vlage biti uspješnija. Metode gravitacijske infuzije i injektiranja se najčešće primjenjuju te su načelno slične po tome što se u zidove pri podu pomoću cijevi ubacuje (gravitacijski ili pod pritiskom) kemijski materijal koji unutar strukture zida stvara zonu vodonepropusnog "čepa" koji zaustavlja dizanje kapilarne vlage. Kod ovih metoda napominjemo da je u slučaju debelih zidova potrebno injektiranje materijala s obje strane zida te je stoga bitno da li je moguće podrum otkopati. Ako su zidovi otkopani potrebno je vanjsku stranu zida zaštititi hidro izolacijskim materijalom. Također je bitno otući žbuku s unutarnje strane zida i nanijeti sanacijsku žbuku (omogućava isušivanje zidova). Osim vanjskih (obodnih) zidova potrebno je na isti način tretirati i unutarnje podrumske zidove jer su oni putem temelja također u kontaktu s vlažnim tlom.
Danas postoji više načina sanacije kapilarne vlage, a to su metode gravitacijske infuzije, metoda injektiranja, metoda elektroosmoze, metoda presijecanja te primjena sanacijskih žbuka.