Cvijeće je simbol ljubavi, ljepote i slavlja. Unosi radost u naše domove, no iza nježnih latica nekih cvjetova krije se mračnija strana. Od drevnih praznovjerja i tradicije do strogih zakonskih odredbi, postoje dobri razlozi zašto određene biljke ne bi trebale pronaći put do vaše vaze.

Biljke koje donose nesreću

Kroz povijest su se razvila brojna vjerovanja o biljkama koje privlače lošu sreću. Prema drevnoj filozofiji Feng Shui, neke mogu narušiti protok pozitivne energije. Primjerice, vjeruje se da bodljikavi kaktusi unose nemir, dok raskošne hortenzije simboliziraju usamljenost i neuspjeh, zbog čega ih je najbolje držati u vrtu. Slično vrijedi i za difenbahiju, za koju se vjeruje da crpi energiju prostora. U našem podneblju također postoje narodne priče koje upozoravaju na oprez: jedna kaže da puzava ivica (Ajuga reptans) unesena u kuću može izazvati požar, dok se za maslačak smatralo da donosi nesreću.

Pexels

Otrovna ljepota

Osim simboličkih opasnosti, mnoge popularne biljke kriju i stvarne prijetnje, posebice za djecu i kućne ljubimce. Njihova ljepota može zavarati jer sadrže toksine koji gutanjem ili dodirom mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Primjerice, predivni ljiljani izrazito su otrovni za mačke i mogu uzrokovati zatajenje bubrega.

Pexels

Oleandar, čest u mediteranskim vrtovima, jedna je od najotrovnijih biljaka čiji svi dijelovi mogu biti smrtonosni. Čak i popularne sobne biljke poput difenbahije, spomenute zbog negativne energije, sadrže kristale kalcijevog oksalata koji uzrokuju bolno oticanje usta i grla. U vazu ne biste trebali stavljati ni proljetne vjesnike poput narcisa, čije lukovice su otrovne, a čak i voda iz vaze može naštetiti kućnim ljubimcima, ili đurđice, čiji toksini mogu utjecati na rad srca.

Cvijeće rezervirano za sjećanje na preminule

Odabir cvijeća nije samo pitanje estetike, već i duboko ukorijenjene kulturne tradicije. U Hrvatskoj, kao i u mnogim europskim zemljama, određene vrste neraskidivo su povezane s izražavanjem sućuti i sjećanjem na preminule. Krizanteme su najpoznatiji primjer, posebice u vrijeme blagdana Svih svetih, kada postaju simbolom poštovanja i prolaznosti. Njihovo mjesto je na grobljima, a unošenje u dom često se smatra neprimjerenim. Sličnu simboliku nose i ljiljani, koji predstavljaju mir duše, te karanfili, koji se također biraju za posljednji pozdrav. Iako prekrasni, ovi cvjetovi u našoj kulturi nose težinu sjećanja i nisu uobičajen izbor za radosne prigode.

Pexels

Cvijeće pod zaštitom zakona

Osim praznovjerja i tradicije, postoji i najkonkretniji razlog zašto neko cvijeće ne smijete brati - zakon. U Hrvatskoj je gotovo tisuću biljnih vrsta strogo zaštićeno radi očuvanja bioraznolikosti. Branje, sakupljanje ili uništavanje ovih biljaka zabranjeno je, a kazne za fizičke osobe mogu doseći i do četiri tisuće eura. Među najpoznatijim vjesnicima proljeća čije branje može skupo stajati su visibabe i zvončići. Njihovo branje trajno uništava staništa, a visibaba je uz to blago otrovna i u vazi kratko traje. Popis zaštićenih ljepotica je dug, a na njemu se nalaze i planinski simboli poput runolista i velebitske degenije, ali i šumarice te velecvjetni kukurijek.

Poštivanje tradicije, prirode i zakona ne umanjuje ljepotu, već je obogaćuje svjesnošću. Najljepši cvjetovi često su oni kojima se divimo u njihovom prirodnom okruženju, ostavljajući ih da krase svijet i onima koji dolaze poslije nas.