Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .
Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!
Trudna s mladim dečkom
Pozdrav! Imam 27 godina i bebu od 8 mjeseci. Ne znam kako bih počela, samo vas molim da me ne osuđujete. Oca svoje kćeri sam upoznala na jednoj novogodišnjoj zabavi. Uglavnom, popili smo previše, završili skupa i to je bilo to. On je 6 godina mlađi od mene i još studira. Kad je saznao da sam trudna, odmah je rekao da ce pomoći kako može. Nismo zajedno, više radi mene nego radi njega. Nekako mi je uvijek prebalav. Moje prijateljice imaju dečke koji rade, a on još uvijek studira i radi neke povremene poslove preko student servisa. Stvar je u tome što se on uporno trudi da me osvoji i smatra da bismo trebali biti zajedno. Jako je dobar i brine o djetetu. Imamo korektan i civiliziran odnos. Mene plaši da ne započnem vezu s njim pa da veza propadne. Brine me razlika u godinama. Trebam li pokušati ili biti zadovoljna s ovime što sad imam?
Mamica
Lijepo smo izračunali i sad znamo da se to zbilo pretprošle Nove godine :) Nemamo te zašto osuđivati, osim što si u tim godinama već trebala naučiti ponešto o zaštitnim sredstvima. No tko će o tome misliti kad se popije, a strast navali… Ti, eto tko. Sad je na redu odgovornost, osobina od koje bi svi radije pobjegli. Ipak, jednu razinu odgovornosti si pokazala time što si se odlučila za dijete, iako će mnogi ovdje imati drugačije mišljenje.
Rekao bih da sad nemaš ništa pa nemaš s čim biti zadovoljna. Jasno je kako osjećaš da u cijeloj priči nešto nedostaje: tvoj partner. Naravno da i on, kao otac, ima puno pravo na svoje dijete. Ne zaboravimo i ono najvažnije biće: to dijete ima pravo na svog oca. Pri tom je jasno da je nemoguće, a ne bi bilo ni dobro, prisiljavati ikoga na zajednički život. Istina je da je u vašoj dobi razlika u godinama znatna, no što vrijeme odmiče, manje će se primjećivati.
Kad si se upustila u odnos s njim, nekako ti je manje važno bilo koliko je star, a sada ti smeta svaki detalj. Te kakve dečke prijateljice imaju, te što one misle, a on još uvijek studira… Gle, očito se moralo desiti tako; jedino što ti preostaje prihvatiti situaciju. Ne može preko noći ni ostariti, ni završiti faks i naći posao. Jedino što ne razumijem je tvoj negativizam; zašto odmah predviđaš da veza neće uspjeti? Ne uspijevaju ni brakovi čiji su počeci bili kao iz bajke, možda će kod vas baš biti obrnuto. Naravno, u taj odnos onda moraš krenuti svim srcem i vjerom u uspjeh, inače će ta loša energija obaviti svoje.
Puno govori o njemu da je tako mlad odmah prihvatio svoj dio odgovornosti, ali ne samo kao obavezu, nego se zaista i trudi. Ima volju i želju da pokuša ostvariti i s tobom odnos kakvu roditelji djeteta zaslužuju. Rekao bih da ti se on kao osoba sviđa, zašto ne pustiti da pokaže sve svoje kvalitete? Uostalom, zašto se uopće postavljati kao sudac? U odnos trebate ući na ravnopravnim osnovama i s punim poštovanjem jedno za drugoga, bez obzira što si starija. Momak studira, očito nije neki je*ivjetar, svi znakovi govore da se može razviti u stabilnu i zrelu osobu. Nije ni njemu lako donijeti odluku o tako ranom prekidu mladosti, zašto mu onda ne pomoći (a i sebi i djetetu)?
Hoću da smo stalno zajedno
Imam divnog dečka, zaljubila sam se samo tako, zajedno smo već godinu i pol i u 9 mjesecu idemo zajedno na stan. Problem je da sam na sezonskom poslu do tada. Moji roditelji imaju apartmane na moru i tražili su da pomažem 3 mjeseca (to mi plaćaju). Prošle godine smo imali sličnu situaciju, nisam imala posla pa sam dva puta otišla dolje, na po tri tjedna. Nisam nikad bila za veze na daljinu, jer - daleko od očiju daleko od srca. Prošle godine smo imali velikih problema, najviše zbog ljubomore s njegove strane, ali smo ipak nekako uspijeli sve to pregrmiti. Ove godine je drugačije: nakon dva tjedna imam osjećaj da veza propada. Čujemo se svaku večer, ali ja većinom šutim, što mu jako smeta. Iskreno, ne znam o čemu bi pričala s njim. Kad ga pitam kako je na poslu, sve isto. Kad ga pitam je li našao što novo za stan - nije. I šta da ja sad s njim dugo pričam. Nisam pričljiva osoba i on to zna od početka. Sinoć smo se posvađali oko toga. Rekao mi je da se on, otkako sam otišla, triput više trudi da veza ostane kakva je bila i misli da je meni to sve potpuno svejedno, da se opće ne trudim oko nas.
Ne znam šta da više radim. Odmah sam mu rekla da me je strah otići na tri mjeseca, jer znam kako nam je teško bilo prošli put kad smo jedva održali vezu. I taj strah imam još uvijek: da ću ga izgubiti, da će mu sve ovo dosaditi i da će otići, a to ne želim. Obećao mi je da će me krajem mjeseca posjetiti, ali što poslije? Ne znam hoćemo li tako dugo izdržati.
Zahtjevna
Nisi li u stanju vidjeti koji je pravi problem, mislim da može ići samo na gore. Ah, pa zato si i napisala pismo, jer ga ne vidiš. Sasvim dobro se vidi da si u prilično nezrela te da stalno imaš neki budući cilj pred očima, a o sadašnjem trenutku i ne razmišljaš. Generalno, živiš u strahu da se tvoje želje neće ispuniti. Čim si našla osobu koja te zadovoljava, odmah želiš prijeći na sljedeći korak i tako stalno… Počnete li živjeti zajedno, već ćeš planirati brak, pa djecu, itd… Vjerojatno nećeš moći podnijeti ni da izađe bez tebe, jer — što ako upozna neku drugu…?
Niste li u stanju izdržati bez briga i opterećenja tri mjeseca (a u pitanju posao), što ti to govori o kvaliteti veze, a najviše o vama samima? Upravo tvoja nesposobnost normalne, opuštene komunikacije potvrđuje navedeno; jedino te zanima ostvarenje tvog zacrtanog plana, a o bilo čemu drugome nemaš ništa za reći. Ni da malo opišeš kakav ti je dan, pitaš ga što on radi… Pa o čemu razgovarate kad ste zajedno? Naravno da nema svaki dan nečeg novog, ali tvoja nesigurnost počinje trovati vezu i unositi nemir. Stalno očekuješ da on tebi priopći neku novost, a ti daješ samo šutnju. Nisi li za duge razgovore, ni ne trebaš puno pričati. Kažeš mu nešto lijepo, daš mu do znanja da si sretna što će uskoro doći. Ali, ne: ti već brineš brigu zbog ona dva mjeseca što nećete biti skupa. Daleko od očiju - daleko od srca?? Pa nisi otišla na Mars, vratit ćeš se natrag!
On nije puno bolji: prošle je godine bio ljubomoran, jer ste se kratko znali, a sad je svjestan da se nema čega bojati, nakon što je vidio koliko si zagrizla. Sad kad znaš da se opustio, tebe je odmah uhvatio strah. Jača želja ne rezultira boljim ishodom za tebe, upravo suprotno; samo pojačavaš napetost i pritisak na onog drugog. Znam da bismo svi trebali naučiti lekciju o opuštenosti i onu staru - što bude, bit će. Prihvatimo osobe i stvari kakave jesu. Pri tom samo treba učiniti najbolje što možeš, ali se pritom ne misli na čvršće vezivanje drage osobe. Naprotiv: ležernost, veselje i osjećaj sigurnosti u vlastitu vrijednost ima veliku snagu privlačnosti. Imam osjećaj da si se negdje u svojoj glavi već udala za njega, a sad samo “trpiš” period do ostvarenja te želje.
Što to znači - bojiš se da ćeš mu dosaditi? Pa onda niste jedno za drugo, što će ti on? Ili se zapravo bojiš da će otkriti da si dosadna, jer mislim da i ti sebe tako doživljavaš? Dao ti je do znanja da se trudi oko vaše veze, kako bi to uopće mogao “pojačati”? Meni izgleda da ste prilično slični, stalno optužujete onog drugog da mu nije stalo. Nezreli ste i nisam siguran da biste trebali početi živjeti zajedno. Pametnije je da još malo odrastete i ne opterećujete se tako velikim odlukama. Pustite da vrijeme još malo radi za vas.
Max