Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .
Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!
Prvi seks
Imam 20 godina i do sad još nisam stupila u spolni odnos. Što zbog nesigurnosti, što zbog nezrelosti, u principu - sama sebe nisam htjela tjerati ni na što. U glavi nemam neko ograničenje, nemam točno određeni datum kad je vrijeme za to, a do sad mi nije došlo da to napravim pa ni nisam. Prije 2 godine upoznala sam jednog dečka, počeli smo izlaziti, druženje je išlo u smjeru da će biti "nešto više" od običnog ljubakanja. Ali on je sam po sebi bio malo hladnokrvan i nije otvoreno pokazivao emocije, a s druge strane su ga znale odati sitnice po kojima bi se vidjelo da mu je stalo. Međutim, napravila sam jednu pogrešku zbog koje ni ne znam je li mi krivo ili ne. Kako se među nama nije dešavalo ništa konkretno, nisam se osjećala obaveznom da mu moram biti "vjerna". Izašla sam van, i "zabrijala" s drugim frajerom. To sam mu rekla i tu se naše druženje i svaki kontakt prekinuo na par mjeseci, nakon čega smo se ponovo počeli viđati. Tako je zadnjih 4 mjeseca u kontinuitetu, lijepo mi je s njim, njemu isto, kaže da bi mogao tri dana bez prestanka pričati sa mnom. Poanta cijele ove priče je da se u zadnje vrijeme osjeća velika napetost između nas dvoje u seksualnom smislu, napaljujemo se, ali to nikad ne ode dalje jer nismo na prikladnom mjestu. Što se tiče požude i želje, sutra bih to napravila, poklonila mu svoju nevinost, jer se osjećam spremnom. Ipak, postoji jedno ograničenje u mojoj glavi koje mi govori da je u pitanju prvi sex i da bi jedan dio mene htio da to bude s dečkom s kojim sam u vezi. Razgovarali smo o tome, o nama. On kaže da se ovako neće i ne može još dugo nastaviti, ali ga koči što sam poljuljala povjerenje s tim izlaskom i što nakon tog on više nije siguran ni u što. Želi biti sa mnom, ali ima strah i nepovjerenje. Svatko zaslužuje drugu šansu, zar ne? Zanima me žensko, a po mogućnosti i muško stajalište o svemu ovome. Upustiti se u odnos iako nismo u službenoj vezi? Kakve su njegove namjere gledajući to objektivno, sa strane? Jer ja to tako ne mogu sagledati jer mi se on jako sviđa, čak mogu reći kako se osjećam zaljubljeno. Hvala na strpljenju za čitanje ovakvog romana.
Netaknuta
Ženska ćeš mišljenja zasigurno čitati u komentarima, a ovdje ću dati svoje. :)
Nema nikakvog pravila kako bi trebao izgledati prvi seks, mnogi će reći - nažalost. Većina ženskih iskustava o kojima sam slušao nisu baš bila najbolja; čovjek se zapita kakvi su to dečki bili u pitanju. Odgovor na pitanje "kada" je puno lakši: onda kad se osjećaš spremna. Nema nikakvog roka, obaveze, prisile.
Svoja pravila određuješ sama. S kim, kada i kako? Ako se osjećaš spremnom, imaš nekoga tko te jako privlači, a želja je dovoljno jaka, naravno da je vrijeme za donošenje odluke. Kakvo god da je iskustvo prvog seksa, žene uvijek žele da to bude poseban doživljaj; neke imaju romantičnu predodžbu cijelog događaja, druge zbog straha trebaju osobu od povjerenja.
Naravno da je daleko bolje odlučiti se na takav korak s osobom s kojom si u vezi. Važno je cijeli čin ne mistificirati; ne očekuj previše. U "tehničkom" smislu, taj prvi put bi trebao biti predviđen samo za uklanjanje "prepreke"; krvarenje se pojavljuje zbog svojevrsne ozljede i malo kojoj ženi je ugodno nastaviti (iako ni tu nema pravila). Tek nakon toga počinje prava seksualna aktivnost. Zato je bitno imati osobu koja ima razumijevanja (da, poželjno je da je iskusan), strpljenja i jako puno nježnosti. Ne mogu iz tvog pisma dokučiti hoće li i njemu to biti prvi put, ali nije problem ni ako ste u istoj poziciji.
Mislim da tebe više brine što će biti "poslije", jer ne želiš neobavezan odnos, nakon što učiniš nešto što ti je veoma važno. Ako si već toliko čekala, bolje je da utvrdiš da si s njim u pravoj vezi; ono što si napisala nama je tema za razgovor s njim. Ne vidim zašto ne bi mogao shvatiti tvoje prijašnje ponašanje, ionako je bilo uvjetovano njegovim. Objasni mu da te prvenstveno zanima emocionalni odnos, skladna veza s osobom s kojom ćeš potom moći učiniti sve. Ako za to nema razumijevanja, onda mu u CV-ju ne stoje dobre preporuke za radno mjesto dečka. Nisi učinila ništa tako grozno što se ne bi moglo shvatiti.
Ne poznam ga, ali - da, uvijek postoji mogućnost da ćeš biti na neki način prevarena, bez obzira o kome se radi. Moram priznati da sam uvijek bio osjetljiv na tipove koji nisu marili za osjećaje djevojaka i kojima je samo bio gušt biti "prvi". Neke su se teško rješavale srcobolje zbog groznog prvog iskustva. Istina, nisam stekao dojam da je tvoj kandidat takav.
Daj mu vrlo jasno do znanja da je on taj u kojeg si zaljubljena, da ne postoji nikakav drugi koji te zanima. Dečkima je to jako važno, sve više pokazuju svoju osjetljivost. I druga osoba ima pravo na strah. Mislim da će nam sad svima ovdje biti pomalo žao što nećemo saznati kako će se cijela stvar dalje odvijati. :)
Za psihijatra
Vidim da vam pišu žene pa eto, željela bih saznati postoji li rješenje mojeg problema. Imam 22 godine, a zaručnik 29. Zajedno smo već 4 godine i imamo bebicu od 10 mjeseci. Doživjela sam od njega i njegovih roditelja sve i svašta, te se sama sebi čudim i pitam koliko ću sve to trpjeti. Od početka veze sam nalazila slike i pisma od bivše cure, gledanje i lajkanje slika drugih, čak i poruku na mobitelu gdje je bivšoj pisao da je voli; kad ja reagiram i pitam - pravi se lud i svaljuje krivnju na mene da ga provjeravam kao detektiv. Oduvijek se ponašao čudno što se tiče sexa, kao da ima nešto što ga koči da mi pridje. Sex nam je i dan danas slab, 1-3 puta na mjesec. Pokusala sam sto puta razgovarati sa njim i raščistiti neke stvari, ali nije išlo: ili počne vikati i svađati se ili kaže da sam ja to sebi sve umislila u glavi i da to nije tako. Preselili smo se u drugi grad na stan, misleći kako će biti bolje. Nije radio, živjeli smo pola godine od mojih primanja, što god mu treba ima mamu koja mu pošalje novaca. Ja sam po cijeli dan s djetetom tako da sam navečer premorena i ne mogu gledati. Trudim se, sjedim s njim, pokušavam razgovarati, ali bez koristi. On je počeo ostajati budan do kasno - kao, igra igrice, gleda tv. Naravno, nakon toga sam počela nalaziti porno stranice na kompjuteru. Prvo je sve negirao, zatim je prešao na mobitel, a tamo sam naravno sve vidjela. Pokušala sam sto puta razgovarati sa njim, on kaže kako samo pogleda što ima. Mislim, nitko nije glup. Za što onda ja služim, imam i ja svoje potrebe, to naravno prešuti. Sada je našao posao i navečer kad dodje nema vremena za komp, ali isto tako naš seksualni život je ostao na istom, možda je čak i gori. Ne znam više u čemu je problem... Kad pokušam razgovarati, ja sam "psihički bolesna" i trebam na liječenje. Molila vas za savjet. Veliki pozdrav.
Već luda
Oduvijek sam bio mišljenja kako bi zakon trebao onemogućavati prebrzo stupanje u brak; na taj način bi bilo i manje razvoda, uništenih života i nesretne djece. Recimo, u za to predviđeni Ured prijavi se par željan stupanja u brak, a zatim moraju godinu dana živjeti zajedno i redovno dolaziti kod savjetnika. Važne bi bile i godine "kandidata". Duboko sam uvjeren da bi značajan broj nezrelih, slijepo zaljubljenih i onih s glavama u oblacima nakon nekog vremena odustao, nakon što bi se suočili s realnošću zajedničkog života i obavezama.
Da, ali što je s onima koji bi u međuvremenu radili djecu, suprotno preporuci tog zamišljenog savjetnika? Ne znam jeste li planirali dijete ili vam se "dogodilo", ali je jasno da se tebi, tako mladoj, otvaraju oči, te shvaćaš gdje si se našla. Od njegovih roditelja si vjerojatno doživjela to da si djetetom "ulovila" njihovog naivnog ljubimca; on se, jadan, samo zaljubio, je l' da?
Znam da si bila mlada, ali morat ćeš snositi posljedice i svoje nesposobnosti donošenja pravih odluka: ako si od početka veze nalazila slike i pisma drugih, ljubavne izjave koje nisu bile upućene tebi - nejasno je zašto nisi čuvala svoje dostojanstvo i pobjegla glavom bez obzira. Eh, kao da većina nas nije radila gluposti pod utjecajem Amorovih strelica! Uglavnom smo prošli bez težih posljedica, kao što je ova tvoja situacija.
Momak je jako nezreo, narcisoidan i potpuno neodgovoran. On bi još malo uživao u životu, pa neće se valjda tako mlad vezivati! Istina je da bi on najradije sve ovo izbrisao i pobjegao. Nervira ga što postojite, ti i dijete. O tebi ima jako loše mišljenje, očito je kako te smatra nekakvom glupačicom čim ti prodaje priču o tebi kao detektivu umjesto da odgovora na potpuno legitimna pitanja. Ali, znaš što: to radi upravo zato što postavljaš pitanja. Jer, tu je sve jasno i on to zna. Čim pitaš, daješ mu pravo da odgovori kako želi, zato te i ne cijeni.
Najmanji je problem kakav vam je seks; to je samo preslika vašeg odnosa. Želim naglasiti dvije bitne činjenice: podatak da te proglašava ludom i upućuje na psihijatra, govori kako je riječ o bezobzirnom čovjeku koji će učiniti sve da porekne pravu istinu i suoči se sam sa sobom. Psihijatar treba upravo njemu. Drugi, za tebe bitniji problem je što ti još uvijek nisi u stanju u svojoj glavi realno sagledati cijelu stvar. Tvoja pitanja se svode na to kako popraviti odnos, te kako ga navesti da razmišlja i o tvojim potrebama.
Mislim da bi ti trebalo biti jasno da će se tu teško bilo što promijeniti, osim na gore. Od takvog čovjeka dijete neće ništa dobrog naučiti, jedino kako se loše ponašati prema tebi. Znam da ovo nije ono što si htjela čuti, ali vrijeme je da te netko razbudi. Osoba u koju si se zaljubila ne postoji. Vrijeme je da suočiš sa stvarnošću; posao moraš zadržati i razmišljati o sljedećim koracima. Postoji opasnost da ćeš zaista završiti psihički bolesna od tolike tjeskobe i stresa. Razmišljaj o koracima koji ćete odvesti k samostalnosti. Jedino za što se trebaš pobrinuti je naknada za uzdržavanje koju će morati plaćati. Zaista mi nije jasno zašto si se odlučila na potomka s osobom koja ti je otpočetka pokazivala svoje pravo lice. Vjerojatno ćeš morati pričekati još neko vrijeme kako bi dijete bilo dovoljno staro za vrtić, a za to vrijeme ćeš trpiti. Iskoristi taj period za rad na sebi. Zapravo, ne bi škodilo da ideš nekom psihoterapeutu, ali ne iz razloga koje on spominje. Takav stručnjak ti može pomoći u izgradnji zdrave osobnosti i biti podrška u prijelaznom razdoblju.
Max