Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!

Imam jedno pitanje: sa dečkom sam već 9 mjeseci. Divan je prema meni, pažljiv, pravi džentlmen, volimo se i razmišljamo o zajedničkoj budućnosti. Problem leži u tome što se meni nikako ne sviđa njegov odnos prema životinjama. Ne radi se o tome da ubija muhe i komarce, što je normalno, nego i leptire, bubamare - sve što se nađe na putu. Jednom smo šetali po kiši i na pločniku je bilo par puževa. Sve ih je zgazio sa nevjerojatnim užitkom na licu. Jako me to smetalo. Prije nekoliko dana sam se posvađala s njim jer se hvalio prijateljima kako je uhvatio macu lutalicu, polio je benzinom i živu zapalio. Oni su na to rekli da nije normalan i to je bilo to. Strah me je da bi on, ako bismo se oženili i imali djecu, njih odgajao da muči životinje. Kako da ga odučim te loše navike?

Neodlučna

Ne znam… jednostavno ne znam… Stvarno nekad mislim da ljudi imaju potrebu šokirati druge i napisati nešto ovako, a da zapravo nije istina. U stvari se samo nadam tomu, jer, nažalost, dobro znam da ovakvi “ljudi” postoje. Svega sam se ovdje načitao; pravilo je da moram ostati pribran i dati najbolji savjet, ali postoje stvari koje jednostavno ne mogu provariti. Uhvatio sam se kako mi, na sekundu, kroz glavu prolazi mentalna slika u kojoj mu iz dizalice ispuštam betonski blok na glavu. Naravno da to ne bih učinio, ali znam da među nama postoje stvorovi koji samo zbog policije ne pokazuju svoje pravo lice, a u ratnim se uvjetima prihvate klanja, mučenja, silovanja i sl. E sad, jesu li ljudi ili životinje u pitanju - sasvim je svejedno. Zašto? Pa upravo zato jer u “mirnodopskim” vremenima takvi monstrumi svoje bolesne porive iskazuju na tim nezaštićenim bićima.

Nije pitanje bi li trebala roditi djecu takvoj kreaturi ili ga odučiti od tog “sitnog mangupluka”, već zašto ga nisi prijavila? Naime, to jest kažnjivo po zakonu. Sjećam se kad sam, kao klinac, u malom parku (dvorištu) iza svoje zgrade pronašao ispečenu mačku, nabijenu na kolac. U središtu Zagreba. Ta užasna slika mi se urezala u pamćenje, a posebno sam osjetljiv na životinje. Toliko da mi i sintagma “sportski lov” zvuči kao “nježno silovanje s gušenjem”. Svi smo licemjerni kad su životinje u pitanju: daleko više suosjećamo s tom jadnom mačkom, ali ona dva puža  nekako lakše probavimo. Što reći o ljudima kojima nedostaje elementarno suosjećanje prema živom svijetu oko sebe i koji pokazuju svoju “nadmoć” nad slabijima?

Idemo odmah u glavu: takvi ljudi su psihopati. Točka. Ne bih mu dao ni da mi pričuva kotač od automobila, a kamoli mu podario dijete (gumu bi vjerojatno izrezbario nožem, ako bi samo pisnula). Zašto ubija životinje? Zato jer time pokazuje svoju “moć” oduzimanja života, donosi ultimativnu odluku o nečijem postojanju. I ništa mu se ne može desiti! Kakav kralj! Bog! To je pokazatelj ozbiljne poremećenosti, a ne “loša navika”. Potpuni nedostatak empatije ukazuje na defektan karakter. Naravno, takvim ljudima je potrebna potvrda svoje vrijednosti u obliku prihvaćanja od strane osoba koje izaberu, pa ih obasipaju pažnjom, “ljubavlju” i zaštitom.

Ono što me dodatno brine je da to sama nisi shvatila, nego se pitaš hoće li učiti djecu trpanju štenadi u kutiju s petardama. A ne, nego će mu pokloniti zečića za rođendan! Takve osobe nisu sposobne nikoga istinski voljeti. Nije “normalno” ubijati ni muhe; druga je stvar što se time štitimo od bolesti (osobno, istjeram ih iz stana). Ljudi zaista imaju moć nad životinjama, kao i nad biljkama. Zloupotreba takvog odnosa, prakticiranje ubojstva, ne govori o “nerazumijevanju” potrebe za ravnotežom u prirodi; to je sadizam u najcrnjem obliku. Tvoj dečko uživa u njihovoj patnji i time strah od doživljavanja takve sudbine prebacuje na nemoćna bića oko sebe.

Njemu je mjesto u bolnici (zatvorenog tipa), a ne pred matičarem ili pred staklom u rodilištu. A prije toga mu ime treba stajati na policijskoj prijavi. Bježi glavom bez obzira.

Kulturni primitivac

Imam osjecaj da je moj muž druga osoba nakon braka. Bili smo u vezi godinu dana. Oduševilo me kod njega to što je bio sve što jedna zena traži, čak mi je bilo i nevjerojatno da još postoji netko tako savršen. Bio je lijep, zgodan, pametan, zaposlen, dijete prosvjetnih radnika, kulturan. Društvo mu je bilo jedno od onih na nivou, koji nose originale i uvijek su u trendu. A ja totalna suprotnost, dijete sa sela, završila zanat, radim u trgovini za minimalac, ne znam ni izgovoriti neke marke odjeće koju on nosi, ali eto - desila se ta iskra i bilo nam je super u vezi. Otkako smo se vjenčali on spava, radi, jede, pije, sere, prdi dok sjedim kraj njega, grozno jede k’o da će mu netko oteti. Kad krenem prati veš pa vidim usrane gaće, zlo mi dođe. Nikako nije onaj kulturni tip i to mi se ne sviđa. Nekako gubim volju za njim. Što da radim, je li moguće da pretjerujem?


Uh, nakon prvog pisma, sad bi mi i slučaj muža koji orgija s tri sestre svoje supruge izgledao kao izlet u Gardaland.

Eto, ti si djevojka sa sela (Severina te opjevala), “neobrazovana” seljanka čiju vrijednost pokazuje minimalac za koji crnčiš. A on je, je l’ te - iz fine familije, lepi dečko s “Dolce & Gabbana” frendovima, kojem je svaka iz usta pametna. Draga moja, pala si na jedan od poznatijih štoseva koji postoje. Zašto misliš da je izabrao baš tebe? Vrlo često su djeca roditelja s akademski obrazovanim roditeljima zapuštena u osnovnom odgoju. No to nije ni važno, čovjek se ipak najviše sam odgaja.

U Zagrebu bi rekli “izvana huj, iznutra fuj”. On je jedan od onih pozera koji se voli kretati u uglednom društvu, drži nivo - koji je zapravo samo proučavao i naučio, ali u dubini duše nije čak ni seljak, nego prava seljačina. Znajući kako bi mu preveliki napor predstavljao i elementarni samoodgoj kad je u pitanju osobna higijena i poštivanje izabranice, našao je neku za kog misli da treba biti sretna što je ulovila pravog gospodina. Jer, itekako je svjestan da ga jedna gradska cura, istinskih manira, ne bi trpila ni jedan dan. Njemu treba kućna pomoćnica, kuharica, spremačica, dakle - sluškinja.

Pored tebe može biti onaj pravi: umoran od napornog izigravanja kulturnog gospona, zna da ti neće, tako zaostaloj, zasmetat njegov isprdak, drek na gaćama (a nego kad će ih baciti u pranje?); ti si na svom selu sigurno navikla na takve stvari, vama je to normalno. Kao klinac sam bio u posjetu obitelji u kojoj su roditelji sveučilišni profesori, a sin (4 godine stariji od mene) je mrtav-hladan za vrijeme ručka otišao do sudopera i glasno istresao (izmuzao) svoj nos u njega. Naravno da ga tako nisu učili, ali su, zadubljeni u svoju znanost, pri odgoju propustili obratiti pažnju na taj sitni pedagoški detalj. Više nisu vrijedili ni njihovi zaprepašteni komentari.

Prava gospođa si u ovom braku ti. No, opčinjena njegovom vanjštinom, zaboravila si da se svaka veza prvo konzumira bez papirnate obaveze. Krene se u zajednički život, a zatim se utvrđuje nečije pravo lice, kompatibilnost i skrivene mane. Ovako si ostala neugodno iznenađena jer si u dom ušla tek s prstenom na ruci. Nisi mu mama i ne možeš ga odgajati, a teško da bi on na svom tronu i prihvatio prigovore jedne “seljančice”. Pa što ti hoćeš, majkulimu? Dobro si se udala, popela se deset stepenica više i sad ne možeš prati i peglati? Da ne bih i čarape trebao mijenjati svaka tri dana?

U svemu je dobro što još nemate djece. Jasno ti je da se ona uvijek ugledaju na običaje roditelja koje je lakše prihvatiti. Nije li tvoj suprug osoba koja može realno sagledati svoje nedostatke i, ne samo iz ljubavi prema tebi, poraditi na njima, morat ćeš donijeti neke teške odluke, prije nego postane prekasno. Nisi žaba koja se udala za princa. Samo ste poljupcem zamijenili obličja.

Max