Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .
Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!
Dalmatinac nosi “baš me briga” oko vrata
S dečkom sam 4 godine, živimo zajedno tri. Zadnje dvije godine situacija medu nama je jednostavno loša. Neraspoloženi smo oboje, seksa je jako malo jer ja ne mogu/ne želim/ne da mi se… Prije je bio redovit, ali sam saznala da se on dopisivao i dogovarao s nekom curom za seks i tu je situacija počela ići nizbrdo. Nisam se mogla opustiti, nisam tila da mi bude blizu, ali se nisam mogla ni maknuti od njega jer mi je bilo stalo. Tu je počelo ići k vragu. Nekako sam to zakopala u sebi, ne vraćam se na to, nemam potrebu provjeravati ga. Sjećam se toga bez ogorčenja.
On je miran, ne zamara se nemanjem posla, ne želi raditi poslove koji mu nisu po guštu. Raspravljali smo, a na kraju sam prihvatila da on neće raditi ako mu se neće i amen. Smatram da moramo neke stvari pretrpiti kako bi nam bilo bolje kasnije. Kad se govori o budućnosti, njemu je to tlaka. Istina, on je pozitivno napredovao otkad smo skupa, za razliku od mene. Ostavio je travu, počeo se brinuti i raditi kućanske poslove, poboljšao je odnos sa svojom majkom. Ja sam postala tvrdoglava, samouvjerena, do zla Boga sam teška bila i prije, ali sam bila pitomija i vjerovala u ljudsku dobrotu. Nisam nešto pametnija, samo sam bliže diplomi i znam što ne želim. Tu je glavni problem: naše vizije života se jako razlikuju. Dok sam bila na faksu i pričala o budućnosti, on je kimao glavom i vjerujem da to zaista mislio. Sad već želi da imamo djecu, a ja ih ne želim roditi, kao - sad su tu. Previše je zahtjevno i traži još odricanja na koje trenutno nisam spremna. On sad ima 33, ja 23 godine.
Ono što me najviše muči su osjećaji. Nisam sigurna da sam spremna dignuti ruke od nas, sve me boli od pomisli da nećemo biti zajedno, da nećemo imati djecu… Pokušavali smo iznova, stvari se nakratko promijene, a onda po starom. Za nas u ovom obliku budućnosti nema, niti velikih šansi da se stanje popravi. Posebno me smeta što on kaže: sama vidi želiš li ostati ili ne, tvoja odluka. Kako da to napravim za oboje? Ne mogu. Da dignem ruke od svega ili što?
Rasplakana
Prava tema u ovoj tvojoj situaciji je - moć navike. I ona druga, vrlo česta: zašto ljudi ostaju u vezama za koje znaju da nisu dobre za njih. Često je problem (dugo sam ga i sam imao), što ne znamo reći kad je dosta, odlučiti i reći “ne”. Netko nam se uklopi u viziju osobe s kojom želimo biti, ne potpuno, ali u najvećem postotku, a zatim kreće period ustanovljavanja ostalih, neželjenih osobina. Trpimo ih zbog onog dobrog, na koje se sve više navikavamo.
Potom dolazi do ustanovljavanja neprihvatljivih stvari. Osobe s jakim principima tu povlače crtu, znaju što zaista žele i odlaze. Kažeš kako znaš što ne želiš, ali ipak ostaješ u ovoj vezi. Istina je da si još uvijek više vezana uz ono što želiš. Ona zona ugode ti je i dalje aktivirana i zadovoljena, iako najvećim dijelom zbog navike. Na primjer - seks: učinio je nešto što većina smatra neoprostivim, ali si ostala s njim, iako više ništa nije isto među vama. Naravno, na seksualnim odnosima se uvijek reflektiraju i ostali problemi u vezi pa tako vaše generalno neslaganje ima i veći utjecaj. Onu neostvarenu prevaru (tko zna što je ipak učinio) se može i oprostiti, ali je očito da su drugi problemi još gori.
U godinama je kad razmišlja o braku, a ti si svjesna da ništa niste posložili kako treba. Ne sviđa ti se “planiranje” u stilu - bit će kako će biti, već ćemo nešto smisliti. Ta njegova dalmatinska nonšalancija i stav “radit ću što i kad me bude volja” ne bude osjećaj sigurnosti, niti odaju dojam čovjeka na kojeg se možeš osloniti kao majka. Od takve osobe možeš očekivati da će jednog dana samo odšetati iz kuće i reći “neće mi se više biti otac”.
Mislim i da je tvoja “promjena na gore” dobrim dijelom posljedica veze u kojoj se nalaziš. Isfrustrirana si, stvari se ne odigravaju po nekom prirodnom i logičnom scenariju, tvoje želje i volja se ne poštuju. Normalno je da, ako već ne odeš iz takvog odnosa, doživljavaš promjenu prema lošijim stranama karaktera. On te time umtrvljuje, naročito naizgled tolerantnim stavom “čini što želiš”. Time prebacuje lopticu na tvoj dio terena, ti izgledaš kao osoba koja razara.
Naravno, sve te boli pri pomisli da nećete biti više zajedno. To je moć navike. U takvim trenucima razmišljamo samo o onom dobrom i lijepom u vezi. Osjećaš da će ti to nedostajati, a nemaš snage odreći se te droge, ma kako ružno sve drugo bilo. Svake se navike možemo riješiti jedino uz snagu volje. Uostalom, da mu je zaista stalo, zabrinuo bi se i potrudio, učinio bi nešto. Ne odlučuješ ti za oboje, već samo za sebe. Očito se ne vidiš s njim u zajednici koja bi trebala biti sretna i puna ljubavi, stoga se osami na neko vrijeme i dobro razmisli. Svima je jasno kakva bi trebala biti odluka, ali nama je sa strane lakše to izreći jer nismo emocionalno uključeni. To što je prestao pušiti travu i sudjelovati u kućanskim poslovima je minimum, a nekakav razlog za beskrajne pohvale, makar on bio Dalmatinac. Ako se već sada dopisuje s drugim curama i dogovara za seks, što ti vrijedi što će i tamo počistiti za sobom?
Svekrva nudi lavor umjesto mora
Imam veliki problem sa svekrvom. S mužem sam u braku godinu dana. Naime, problem je u kući na moru. Opet se bliži ljeto i grčenje u mome želucu. Moja svekrva uporno želi ići od 1.6 do 10.9 na more. Kada ju moj muž pita bismo li mi mogli ići tjedan dana (da nam dozvoli u 7. mjesecu), ona se slaže, ali da dođemo kad je ona dolje. Nikad se nismo slagale i ne pada mi na pamet provesti tih tjedan dana s njom. Muž je nezaposlen, a ja radim na minimalcu cijele dane i stvarno me to more veseli. Mladi smo i želimo uživati sami, ali ona to ne dopušta. Rekla mi je jednom prilikom, ako mi smeta, nek’ se kupam doma u lavoru. Nažalost, moj muž ne želi raditi svađu oko toga te će radije ostati doma jer nemamo mogućnosti platiti odlazak na more, a obožava more više nego ja. Svekrva je postala bezobrazna i bahata. Kuća glasi na nju jer je tu kuću kupio pokojni svekar. Kako je moj muž bio maloljetan, nije ju mogao prije njegove smrti prepisati na njega. Ona se preudala za drugog muškarca. Kako da joj stanem na kraj? Kako da potaknem muža da stane na moju stranu i sukobi se s njom? Jedinac je i jako vezan za nju i to mi je užasno. Uvijek ga iskorištava i ponižava, ali on to nikako ne vidi, nego uvijek nađe neko opravdanje. Pomozite mi.
Izbezumljena
Kako da staneš na kraj svekrvi iz pakla? Ha, ne možeš ni na početak! A i kad bi itko znao rješenje, taj bi dobio Nobelovu nagradu za mir. Možda bi rješenje bilo da zamoliš prijateljicu da zavede njenog sadašnjeg muža, ona poludi i tako se domognete svega. Vjerojatno bi opet ti bila kriva za sve.
Što savjetovati u situaciji kad ne možeš utjecati na okolnosti i sve je van tvoje kontrole? Pravilo glasi - Bože, daj mi snage da to prihvatim. Ne znam koliko ima smisla baviti se njenim karakterom i zgražavati nad odnosom prema sinu i njegovoj supruzi, takvi ljudi su svuda oko nas. Ljudi se teško mijenjaju, a stariji gotovo nikako. Kakva god da je frustracija muči, njeno uživanje u utjecanju na tuđe živote nema rješenja. Osim da je sin pošalje k vragu i više se ne javlja. Što, kako vidimo, nije sklon učiniti.
To što se preudala je dodatni problem, barem dugoročno. Ima li njen novi muž djecu iz prethodnog braka, ona će sudjelovati ravnomjerno u nasljeđivanju imovine s tvojim mužem. No, to nije vaš problem; to je njeno pravo i tu se malo što može učiniti. Po svemu sudeći, obzirom da se nikad niste slagali, ne želi vam dati gušta da sami uživate na moru. Vjerojatno planira svojim zvocanjem i zapovijedanjem zagorčati vam (naročito tebi) to malo odmora što imate na raspolaganju. Po sistemu - sad bi ta mala besplatno uživala u tuđem! Pokazat ću ja njoj!
Legenda kaže kako postoje ljudi koji se znaju postaviti i u takvim situacijama. No to je pitanje snage karaktera. Gledaj to ovako: ipak vam omogućuje tih sedam dana mora, budi na tome zahvalna nekom gore, ako već ne njoj. Nabaci iskren i širok osmijeh na usta, budi ljubazna i pristojna. Ionako bi morala čistiti za sobom, čak i da ste sami tamo pa ti to ne treba biti teško. No zatraži supruga da sve radite zajedno. Brže je, a tako ćeš je onemogućiti da naređuje samo tebi i iživljava se. U kući boravite minimalno, vrijeme provodite na plaži i u šetnji. Razmišljaj samo o odmoru i pozitivi, a ne o tonu kojim ti se obratila kad je primijetila fleku na sudoperu. Reci - nema problema, začas ću ja to. Budeš li nakon toga vodila svadljive dijaloge u svojoj glavi, ne razlikuješ se puno od nje.
Kako rekoh, uvijek nastoj sve gledati s pozitivne strane. Znaš ono - čaša polupuna ili poluprazna. Velik broj ljudi nema nikakvu mogućnost za odlazak na more. Ne traži ni od koga da se zbog tebe sukobljava s drugom osobom. Dopustiš li da te u tih sedam dana izbaci iz takta, ipak ti to mora nešto govoriti o tebi samoj. Naravno, uvijek to možeš izbjeći močenjem nogu u lavoru, ali to baš i nije nekakvo rješenje.
Max