Na današnji dan, 24. studenoga, svijet obilježava tužnu, ali i veličanstvenu obljetnicu. Prošle su 34 godine otkako nas je napustio jedan od najvećih, najkarizmatičnijih i najtalentiranijih glazbenika u povijesti – neponovljivi Freddie Mercury. Iako je njegovo srce prestalo kucati 1991. godine, njegova ostavština ne blijedi; naprotiv, čini se kako s godinama legenda o frontmenu grupe Queen postaje sve sjajnija, inspirirajući nove generacije koje u njegovom glasu pronalaze utjehu, snagu i čistu umjetnost.

Freddie nije bio samo pjevač; bio je showman koji je mogao držati desetke tisuća ljudi na dlanu i umjetnik koji je redefinirao granice rock glazbe.

Put do svjetske slave 

Rođen kao Farrokh Bulsara 5. rujna 1946. godine u Stone Townu na Zanzibaru (današnja Tanzanija), Freddie je potjecao iz obitelji Parsa. Njegovi roditelji, Bomi i Jer, poslali su ga u internat u Indiju kada je imao osam godina, gdje je stekao nadimak "Freddie" i započeo svoju glazbenu naobrazbu svirajući klavir. Upravo je to multikulturalno iskustvo – od Zanzibara preko Indije do preseljenja u Englesku 1964. godine zbog revolucije – oblikovalo njegov jedinstveni svjetonazor.

Po dolasku u London, Freddie je studirao grafički dizajn na Ealing Art Collegeu, vještinu koju će kasnije iskoristiti za dizajniranje poznatog logotipa benda Queen, poznatog kao "Queen Crest". Godine 1970. udružio je snage s gitaristom Brianom Mayom i bubnjarom Rogerom Taylorom u bendu Smile, a dolaskom basista Johna Deacona godinu dana kasnije, rođena je legenda - grupa Queen. Farrokh Bulsara tada službeno postaje Freddie Mercury, a svijet dobiva novu vrstu rock zvijezde.

Glas koji ruši granice

Ono što je Freddieja izdvajalo od ostalih bio je njegov nevjerojatan vokalni raspon. Njegov glas mogao je prelaziti iz dubokog baritona u visoki tenor s lakoćom koja je ostavljala publiku bez daha. Zanimljiv je podatak da je Freddie rođen s četiri dodatna zuba u stražnjem dijelu usta, što je uzrokovalo njegov prepoznatljiv osmijeh. Iako se sramio svojih zubi, nikada ih nije želio ispraviti iz straha da bi operacija mogla promijeniti rezonanciju njegova glasa.

Bio je majstor scenskog nastupa. Njegova pojava na pozornici, često u ekstravagantnim kostimima, bila je električna. Nastup na Live Aidu 1985. godine na stadionu Wembley i danas se smatra jednim od najboljih rock nastupa uživo svih vremena. U samo 20 minuta, Freddie je ujedinio svijet, a tisuće ljudi pljeskalo je u ritmu kao jedno biće.

Odlazak legende

Krajem osamdesetih godina počele su kružiti glasine o njegovom zdravstvenom stanju. Freddie se povukao iz javnosti, a bend je prestao ići na turneje. Iako je dijagnozu AIDS-a dobio 1987. godine, tu je informaciju držao u tajnosti kako bi zaštitio svoje bližnje. Tek 23. studenoga 1991., dan prije svoje smrti, objavio je priopćenje u kojem je potvrdio da boluje od AIDS-a, pozvavši svijet da se pridruži borbi protiv te strašne bolesti.

Preminuo je 24. studenoga 1991. u svom domu u Londonu od bronhopneumonije uzrokovane AIDS-om. Imao je samo 45 godina. Njegov odlazak bio je šok za svijet, ali je ujedno i značajno podigao svijest o HIV-u i AIDS-u, smanjujući stigmu koja je okruživala oboljele.

Ostavština grupe Queen

Freddiejeva ostavština najjasnije živi kroz pjesme koje je napisao i izveo. Iako je diskografija Queena prepuna hitova, ovih pet pjesama posebno se ističe svojom popularnošću i utjecajem:

Bohemian Rhapsody (1975.)

We Are the Champions (1977.)

Don't Stop Me Now (1978.)

Somebody to Love (1976.)

Killer Queen (1974.)