Jesmo li zaista svjesni da svaki put kada posegnemo za fast foodom jer nam je usput, kad se želimo osvježiti pa s guštom iskapimo gazirani sok, svaki put kad posegnemo za nezdravim grickalicama ili slatkišima stvaramo opterećenje za vlastiti organizam? A pogotovo ako smo jedan od mnogih ljudi koji pate od neke kronične bolesti, kao što je to dijabetes.
Šećerna bolest postaje sve rašireniji medicinski problem. Liječnica dr. Ana Marija Liberati Pršo specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije s doktoratom iz nutricionizma koja je gotovo svoj cijeli profesionalni put posvetila dijabetesu, predano radi na promociji pravilne prehrane ne samo kod svojih pacijenata nego kod svih ljudi koji žele što dulje sačuvati zdravlje i kvalitetu života. S gotovo 15 godina iskustva, dr. sc. Liberati Pršo izrazitu pažnju posvećuje nutritivnoj terapiji i ispravnoj prehrani jer hrana koju svakodnevno jedemo igra izuzetno veliku ulogu u liječenju dijabetesa.
No, prije nego što prijeđemo na prehranu prilagođenu osobama s dijabetesom, treba objasniti što je to dijabetes, kako izgledaju simptomi i kakve sve komplikacije dijabetes može izazvati ako se ne liječi.
„Dijabetes u Hrvatskoj ima 500.000 tisuća lica, baš onoliko koliko (procjenjujemo da) imamo oboljelih“, ističe dr. Ana Marija Liberati Pršo i dodaje: „Manifestacija dijabetesa je jako individualna. Ovisi o tome u kojoj se dobi javlja, u kakvim okolnostima, boluje li osoba i od nekih drugih kroničnih bolesti (koje mogu "maskirati" ili pak prenaglasiti neke simptome), je li trenutno izložena akutnoj bolesti, uzima li određene lijekove koji mogu dovesti do dijabetesa (ili ga pogoršati), itd. Postoje slučajevi kada se dijabetes pojavi naglo - najčešće tu govorimo o tipu 1 dijabetesa, i tada osoba dođe kod liječnika s općom slabosti, mučninom, bolovima u trbuhu, povraćanjem, neutaživom žeđi, pojačanim mokrenjem, značajnim gubitkom kilograma, glavoboljom, smetnjama vida, a nerijetko značajno narušenim stanjem svijesti.“
Dijabetes često prolazi ispod radara
„Ako govorimo o dijabetesu tipa 2, bolest se može razvijati jako sporo i podmuklo, često s blagim simptomima ili simptomima koje ljudi često ne prepoznaju kao simptom dijabetesa zbog kojeg treba potražiti liječničku pomoć. To mogu biti simptomi kao što su pojačani umor, glavobolje, problemi s vidom, poremećaji spavanja, suhoća usta, erektilna disfunkcija, sklonost infekcijama, svrbež kože i genitalnog područja, tamna pigmentacija pojedinih dijelova kože (posebice u kožnim pregibima i na području vrata), trnci u rukama i nogama i promjene raspoloženja“, pojašnjava dr. Liberati Pršo.
„No, važno je istaknuti da nema generalnog pravila. Ponekad se simptomi dijabetesa tipa 2 javljaju jedan po jedan, ponekad svi odjednom, ponekad "grupirano"; ponekad tek u starijoj životnoj dobi, ponekad nakon velike traume / stresa, u sve mlađoj populaciji, pogotovo kod osoba koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu“, napominje. „Iz tog razloga, početak razvoja dijabetesa može proći ispod radara, jer šećerna bolest najčešće ne boli. Međutim, dovodi do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija kao što su kardiovaskularne bolesti i incidenti poput srčanog ili moždanog udara, koji su ujedno i najčešći uzroci smrti na svijetu“, napominje.
„Kada govorimo o konkretnim brojkama, prema posljednjim podacima nacionalnog registra CroDiab te Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je oko 350.000 otkrivenih odnosno potvrđenih bolesnika sa šećernom bolesti. No, treba uzeti u obzir nepisano pravilo da tom broju treba dodati još 40 posto neotkrivenih, odnosno osoba koji imaju neki oblik dijabetesa, ali kojima dijabetes još nije dijagnosticiran, tako da govorimo o realnoj brojci od oko nekih 500.000 oboljelih osoba. Osim toga, treba uzeti u obzir da još barem toliko ljudi ima predijabetes koji će u razdoblju od pet do 10 godina razviti u dijabetes“, objašnjava dr. Liberati Pršo.
Brojne zdravstvene komplikacije
„Treba intenzivno raditi na osvještavanju o simptomima i svim opasnostima dijabetesa kako bi ljudi reagirali na vrijeme, kako bi se što prije postavila dijagnoza i započelo s primjenom adekvatne terapije. Isto tako, treba razlikovati dva osnovna tipa bolesti. Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav počne napadati i uništavati određene dijelove/stanice gušterače, zadužene za proizvodnju inzulina. Kako se bolest razvija, gušterača proizvodi sve manje inzulina potrebnog za regulaciju šećera u krvi, pa se s vremenom razvije potreba terapije inzulinom. Kada govorimo o dijabetesu tipa 2 i većini njegovih podtipova, razvoj bolesti često je vezan za metabolički sindrom, u kojem štetne molekule iz stanica masnog tkiva "truju" cijeli organizam i dovode do kronične upale - tzv. meta-inflamacije, koja pak stvara oštećenja na krvožilnom sustavu, živčanom sustavu, tkivu bubrega, očima, i tako dalje“, pojašnjava.
Što jesti kod dijabetesa? „Kako smo već rekli da ne postoje dvije iste „slike“ dijabetesa, tako ne postoji ni jedinstveni recept za farmakoterapiju ili režim prehrane kod osoba sa šećernom bolešću. Kod dijabetesa tipa 1 u pravilu se ne uvode se energetske restrikcije odnosno ne ograničava unos kalorija jer kod ovog tipa dijabetesa u većini slučajeva bolesnici nemaju problem s debljinom. Osobe s dijabetesom tip 1 primjenjuju inzulin, pa se prehrana i inzulinska terapija moraju međusobno prilagoditi i uskladiti. Važno je da se prehrana temelji na zdravim, nutrijentima bogatim namirnicama s niskim glikemijskim indeksom, odnosno namirnicama koje nemaju previše šećera kako bismo spriječili štetne skokove razine šećera u krvi“, ističe naša sugovornica.
„Isto tako, bitno je naglasiti da kod dijabetesa tipa 1, pogotovo u djece i trudnica, ne dolaze u obzir dijete bez ugljikohidrata, ketogene dijete i slično. Izuzetno je važno da prehrana i inzulin budu usklađeni jer u suprotnom može doći do hipoglikemije, koja u najtežim slučajevima može dovesti do dijabetičke kome“, upozorava dr. Ana Marija Liberati Pršo.
Glavne smjernice pravilne prehrane
„Kada govorimo o prehrani kod dijabetesa 2, mogu se provoditi dijete s niskim udjelom ugljikohidrata, ali ne na dugi period i bez nadzora liječnika. Međutim, bilo kakav plan prehrane ili dijeta ne treba se bazirati na broju kalorija nego na kvaliteti namirnica, količinama sadržanih šećera i načinu spremanja tih namirnica. Naime, nije svejedno je li, u primjerice preporučenih 1300 kalorija dnevno sadržana porcija pomfrita, pecivo, hamburger, pizza i sendvič ili je 1300 kalorija dnevno veća količina sačinjeno od salate i općenito povrća, juhe, orašastih plodova i bobičastog voća. Izrazito je važno da okosnicu prehrane kod dijabetesa čine povrće, mahunarke / grahorice, voće, gljive, sjemenke, orašasti plodovi, ekstra djevičanska ulja, riba (i to po mogućnosti plava riba, odnosno male vrste plavih riba čiji je životni vijek kraći i ne žive na velikim dubinama, i iz divljeg su ulova) i jaja. Od voća, preporučuje se voće sa što većim udjelom vode, vlakana, antioksidansa, vitamina i minerala i što manje šećera, dakle bobičasto voće crvene, ljubičaste i plave boje“, pojašnjava. „Treba izbjegavati tjesteninu, krumpir, kruh i pekarske proizvode, kupovne žitarice koje mogu sadržavati velike količine šećera, a od žitarica bi se trebalo konzumirati sirove, minimalno procesirane cjelovite žitarice“, dodaje.
„Pravilo koje vrijedi za sve tipove dijabetesa jest poticanje prehrane u koju je uvršteno što više sirovih namirnica, što manje termički obrađenih, i što manje industrijski procesirane hrane koja često sadrži visoke razine šećera i različitih aditiva“, ističe dr. Ana Marija Liberati Pršo.
Kako hranom kontrolirati bolest
Kako treba izgledati liječenje dijabetesa? „U liječenju dijabetesa jako je važan individualni pristup koji će biti maksimalno prilagođen bolesniku. Naime, ključno je upoznati pacijenta, njegov način života, navike, njegove želje i preferencije u hrani kao i njegove socioekonomske prilike, i prema tome prilagoditi plan prehrane, preporuke oko kretanja i fizičke aktivnosti (koja je jako važna u tretiranju liječenju dijabetesa tipa 2) te primjenu lijekova. Primjerice, ako je riječ o bolesniku koji radi težak fizički posao, ne možete ga staviti na plan prehrane koji se temelji pretežno na zelenoj salati i bobičastom voću; ako je riječ o osobi alergičnoj na kikiriki, okosnica njegove prehrane ne smiju biti orašasti plodovi; ukoliko je riječ o osobi sa hiperuricemijom/gihtom, u njegovom jelovniku smije biti minimum ribe, mesa, školjaka i gljiva, a potreban je i oprez sa šparogama, špinatom i mahunarkama. Puno varijabli treba uzeti u obzir tako da pronađemo kako bi se našlo rješenje koje će odgovarati osobi s dijabetesom, a personaliziranjem pristupa povećavaju se šanse da će se pacijent zaista i samim time veće su šanse da će se pridržavati liječničkim savjeta i uputa“, napominje dr. Liberati Pršo.
„Ishod svakog liječenja ovisi ne samo o angažmanu liječnika nego i angažmanu pacijenta. U liječenju kroničnih bolesti, pacijent mora preuzeti svoj dio odgovornosti, mora razviti svijest o svojoj bolesti i njezinim komplikacijama te mogućnostima liječenja i aktivno sudjelovati u vlastitom liječenju.“
Kako mjeriti glukozu?
U procesu liječenja dijabetesa, osim pravilne prehrane, kretanja i redovnog uzimanja lijekova, izrazito je važno da pacijenti redovito prate razinu šećera u krvi. „Zahvaljujući intenzivnom razvoju farmakologije i tehnologije, sada imamo na raspolaganju veliki izbor lijekova, pomagala, glukometara za mjerenje glukoze u krvi koji su vrlo precizni i točni te senzora za kontinuirano mjerenje. Ta tehnologija - u vidu glukometara za mjerenje šećera u krvi i senzora za kontinuirano mjerenje razine šećera u međustaničnoj tekućini- je snažno oružje, odnosno alat za praćenje glikemije, prilagodbu terapije, dijete i tjelovježbe. Jasno, i to je nešto što osobe sa šećernom bolesti moraju osvijestiti, jer je redovito praćenje razine šećera u krvi jedan od ključnih preduvjeta za ispravnu primjenu dijabetološke terapije te prilagodbe u prehrani.“
„Primjerice, senzori nam pomažu u ranom odnosno pravovremenom otkrivanju hipoglikemije ili hiperglikemije koje mogu značajno ugroziti zdravlje i život pacijenta. Glukometri pak, osim za točno mjerenje glukoze u krvi, dodatno služe i za provjeru rezultata dobivenih senzorima za kontinuirano mjerenje, koji u određenim situacijama, s obzirom na to da ne mjere šećer iz krvi, ne mogu očitati dovoljno točnu vrijednost šećera. Osim toga, danas postoje visoko razvijeni softveri i sofisticirana softverska rješenja / programi pa putem senzora roditelji mogu pratiti razinu šećera u krvi kod djece, ili liječnici mogu pratiti razinu šećera kod svojih pacijenata i to uvelike olakšava liječenje i držanje bolesti pod kontrolom“, kaže dr. Liberati Pršo.
Na kraju, želim reći da je zadatak nas liječnika da pripremi osobu oboljelu od šećerne bolesti na doživotno putovanje s dijabetesom, a zadatak svakog pacijenta je da taj odnos liječnik - pacijent, kao i svoje cjeloživotno putovanje doživi kao partnerstvo, odnos utemeljen na povjerenju. To znači da svaki pacijent mora biti iskren kada razgovara s liječnikom, bez obzira je li malo skrenuo s preporučenog plana prehrane ili prestao uzimati nešto od propisane terapije ili pak nije redovito provodio samokontrolu šećera u krvi. Kako bismo se uspješno borili s dijabetesom, trebamo - i putem javnozdravstvenih akcija, i putem društvenih mreža, i putem specijaliziranih udruga i društava, i putem školstva, i putem medija - glasno pozivati na rano prepoznavanje simptoma bolesti, rano obraćanje bolesnika liječnicima obiteljske medicine, pedijatrima i dijabetolozima, te na što ranije uvođenje adekvatnih, individualiziranih terapijskih mjera, kako bi se postigla što bolja kontrola nad bolešću te otklonile ili ublažile komplikacije bolesti, uključujući preuranjeni invaliditet te smrtne ishode“, zaključuje dr. Liberati Pršo, liječnica s Klinike za internu medicinu kliničke bolnice Sveti Duh.
Sadržaj nastao u suradnji s partnerom MEDILAB ONE.