O psihičkim se poremećajima sve više govori, iako još uvijek uz dosta predrasuda. Ipak, svima nam je postalo jasno kako su ove bolesti puno zastupljenije nego što se mislilo (posebno sada, kao posljedica pandemije), a isto tako, nažalost, i mnogo teže nego što na prvu možda djeluju. Naime, slomljena ruka ili noga nešto je što nam je svima odmah vidljivo, dok je slomljena duša skrivena i nerijetko treba proći mnogo godina prije no što se uspostavi prava dijagnoza.
No, kad se jednom otkrije o čemu je riječ, psihička je bolest dakle nešto s čim će se neminovno suočiti cijela obitelj pa i uži krug prijatelja. S obzirom na to da je tu riječ o bolestima za koje se najčešće ne može predvidjeti koliko će trajati, kakve su šanse da će se izliječiti pa čak ni što ih je uzorkovalo, posebno se teško s njima nositi.
Ako je oboljela osoba tvoj partner, trebaš preispitati koja je tvoja uloga u novonastaloj situaciji. Prema stručnjacima, evo koji su najčešći scenariji:
Jesam li ja kriva?
Vrlo često se najprije pitamo snosimo li dio krivnje za partnerovu bolest. Konkretno, kod depresije, obično najprije dolazi do čuđenja - prisjećamo se lijepog vremena koje smo skupa imali i postavljamo pitanje imamo li kakve veze s ovom promjenom, jesmo li svojim ponašanjem nekako doprinijeli partnerovim crnim mislima? Odgovor leži ovome: psihička je bolest, baš kao i fizička, nešto do čega je došlo radi niza faktora - najčešće im je nemoguće ući u trag. Ali jedno je sigurno, bolest u većini slučajeva nije ničija krivnja - i od tuda treba početi.
Zašto se ne trgne?
Istovremeno se s osjećam krivnje javlja se i zamjeranje, pitamo se zašto se depresivni partner jednostavno ne sabere, stisne zube i prestane razmišljati negativno. Negdje duboko u sebi vjerujemo kako je u njegovoj moći opet se vratiti na ono staro i zato nerijetko postajemo iznervirani partnerovim ponašanjem.
Vrlo lako zaboravljamo kako depresija nije izbor i isto tako, nije samo prolazno loše raspoloženje iz kojeg se moguće izvući pozitivnim razmišljanjem. Da, šetnje su zdrave, boravak na svježem zraku svakako je preporučljiv, točno je da svi trebamo vježbati i zdravo jesti - ali ništa od toga neće izliječiti depresiju.
Ljubav sve pobjeđuje - ili?
All you need is love, pjevaju Beatlesi, ali kad je depresija u pitanju, ljubav nije dovoljna. Mnogi koji se suoče s partnerovom psihičkim poremećajem misle kako je ljubav čarobni štapić - trebaju ih "samo" gotovo bezuvjetno voljeti i to će ih, kao kakvom čarolijom, iščupati iz ralja depresije. Iako oboljelom partneru treba sva moguća podrška na putu izlječenja - pa tako naravno i ona emotivna, ljubav ne može zamijeniti stručnu pomoć.
Prava podrška
Kako simptomi psihičke bolesti mogu biti konfuzni, oboljela osoba često dugo vremena ne spozna kako joj treba pomoć. Zato se istinska partnerska podrška sastoji u tome da pomogne oboljelom partneru osvijestiti što se s njom događa te da ju se potakne potražiti stručnu pomoć.
Kada krenu psihoterapije ili neka druga vrsta liječenja, partner oboljele osobe treba skupiti što više informacija o samoj bolesti i koliko je to u mogućnosti, sudjelovati u procesu liječenja.
Na prvo mjesto treba staviti - sebe
Kada avion pada, masku za disanje prvo moraš staviti sebi samoj, a tek si onda si u mogućnosti pomoći osobi pored sebe. Isto je kad je bolest u pitanju, da bismo mogli biti čvrsti stup o koji se oboljeli partner doista može osloniti - mi moramo biti dobro. Ako postanemo žrtva partnerove bolesti i više uopće ne mislimo na sebe i svoje potrebe - to je brz put u katastrofu.
Treba biti iskren prema sebi i svom partneru te priznati koliko smo u stanju izdržati - cilj nije da skupa s partnerom potonemo na dno, nego da ga, uz stručnu pomoć, izvučemo na površinu.
