Zahvaljujući opsežnim studijama na ljudima i životinjama, aspartam je jedan od najtemeljitije ispitanih prehrambenih aditiva u povijesti. Sve te studije pokazuju da je konzumacija aspartama sigurna za ljude.
Nadležna tijela za sigurnost redovito pregledavaju nove studije i uvijek iznova potvrđuju da je aspartam siguran. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) potvrdila je da je aspartam siguran u nekoliko navrata, i to 2006., 2009., 2010. i 2011.
Što je aspartam i zbog čega se koristi?
Aspartam je niskokalorično sladilo. Sadrži 4 kalorije po gramu, no, kako je oko dvjesto puta slađi od šećera, za zaslađivanje hrane treba vrlo malo aspartama. Zbog toga aspartam praktički ne dodaje nikakve dodatne kalorije hrani. Aspartam dobro oponaša okus šećera, pojačava citrusne i arome drugog voća i ne doprinosi razvoju bolesti zuba.
U kojim se proizvodima koristi aspartam?
Uporaba aspartama kao sladila odobrena je za čitav niz prehrambenih proizvoda. Aspartam se rabi kao sladilo za oko 6000 prehrambenih proizvoda i napitaka, uključujući gazirana bezalkoholna pića, deserte, slatkiše, žvakaće gume, jogurte i stolna sladila.
Što se događa s aspartamom u tijelu nakon konzumiranja proizvoda s aspartamom?
Aspartam se u crijevima razgrađuje na tri sastavna dijela: dvije aminokiseline - asparaginsku kiselinu i fenilalanin - i metanol, a oni se nakon toga apsorbiraju u krv.
Te dvije aminokiseline (asparaginska kiselina i fenilalanin) građevni su elementi bjelančevina i prirodno se javljaju u mnogim svakodnevnim namirnicama poput mesa, ribe, sira, jaja i mlijeka. Metanol se također prirodno javlja u mnogim vrstama hrane, poput voća i povrća te njihovih sokova, i uobičajen je dio normalne prehrane.
Tijelo koristi te sastavne dijelove na isti način kao kada dolaze, i to u mnogo većoj količini, iz uobičajene hrane i napitaka. Na primjer, mlijeko sadrži oko pet puta više fenilalanina i jedanaest puta više asparaginske kiseline od napitaka zaslađenih aspartamom. Ni aspartam ni njegovi sastavni dijelovi ne mogu se nakupljati u tijelu.
Kako ću znati da li neki proizvod sadrži aspartam?
Prehrambeni proizvodi i pića s aspartamom mogu se prepoznati uz pomoć popisa sastojaka na oznaci proizvoda. Kao i svim prehrambenim aditivima koji su odobreni za uporabu u Europskoj uniji, aspartamu je dodijeljen „E-broj“. Prisutnost aditiva u prehrambenom proizvodu označena je njegovim imenom (tj. "aspartam") ili brojem (E-951).
Proizvodi koji sadrže aspartam također trebaju biti označeni kao izvor fenilalanina. Ta oznaka služi kao pomoć ljudima koji pate od rijetkog nasljednog genetskog probavnog poremećaja poznatog kao fenilketonurija (PKU). Oni ne mogu metabolički razgrađivati feinalanin iz nijednog izvora i moraju kontrolirati unos te aminokiseline.
Na koji se način ispituje sigurnost aspartama?
Prije nego što je dobio odobrenje, aspartam je podvrgnut opsežnim ispitivanjima. Ispitivanja su uključivala četiri studije kancerogenosti (mogućnosti uzrokovanja raka) na životinjama. Regulatorna tijela iz cijelog svijeta ocijenila su te studije, zajedno sa studijama genotoksičnosti (mogućnosti oštećivanja genetskog materijala, ali ne nužno uzrokovanja raka), i zaključila kako studije nisu iznijele nikakve dokaze o genotoksičnom ili kancerogenom potencijalu aspartama.
Kompletan znanstveni korpus podataka o aspartamu pregledala su regulatorna tijela diljem svijeta, uključujući američku Agenciju za hranu i lijekove (FDA) i Zajedničko stručno povjerenstvo za prehrambene aditive (JECFA) Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije. Sigurnost aspartama potvrđena je svaki put.
Pitanja o sigurnosti aspartama javljaju se otkako je odobren, a rasprava se ne vodi samo o sigurnosti samog aspartama, nego i o sigurnosti produkata njegove razgradnje (asparaginska kiselina, fenilalanin, metanol). Proveden je nadzor nakon stavljanja na tržište, kao i brojne dodatne studije na ljudima i životinjama. Svaki je put potvrđeno da je aspartam siguran i da nema štetnih utjecaja na zdravlje.
Kako je aspartam odobren u Europskoj uniji?
Aspartam su najprije odobrile pojedinačne države članice 1980-ih. Europski zakoni koji su uskladili uporabu niskokaloričnih sladila u prehrambenim proizvodima doneseni su 1994. nakon što je Znanstveni odbor za hranu (SCF) Europske komisije obavio iscrpne procjene sigurnosti.
Znanstveni odbor za hranu dodatno je pregledao podatke o aspartamu 1988. i 2002. Razmotreni su objavljeni i neobjavljeni podaci, uključujući sve informacije o genotoksičnosti i kancerogenosti za ljude i životinje. Odbor je još jednom potvrdio da je aspartam siguran. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) danas obavlja poslove koje je nekad obavljao Znanstveni odbor za hranu.
Koja se količina aspartama može sigurno konzumirati? Što je prihvatljivi dnevni unos?
Prihvatljivi dnevni unos (engl. ADI) aspartama u Europskoj uniji iznosi 40 miligrama po kilogramu tjelesne težine. ADI predstavlja dozvoljenu količinu dnevnog unosa aspartama u prehrani tijekom cijelog života koja neće uzrokovati nikakve zdravstvene probleme. Za odraslu osobu tešku 70 kg, ADI za aspartam ima ekvivalent slatkoće veći nego pola kilograma šećera.
Također, ADI osigurava znatnu granicu sigurnosti. Nadležna tijela utvrđuju količinu aditiva koja nema nikakav toksičan učinak na modelu životinja, zatim primjenjuje sigurnosni faktor 100 (time se uzima u obzir razlika između životinja i ljudi, ali i razlika u osjetljivosti kod ljudi) i nakon toga izračunava prihvatljivi dnevni unos.
Nadalje, konzumacija aspartama mjerena je u mnogim zemljama i pokazalo se kako je mnogo manja od prihvatljive dnevne količine, čak i kod ljudi koji su na dijeti s ciljem mršavljenja, kod osoba s dijabetesom i djece. Podaci o unosu niskokaloričnih sladila prikupljeni u nizu europskih zemalja u sklopu nedavne EFSA-ine procjene, ukazuju da je unos aspartama bio je manji od četvrtine ADI-ja, čak i kod ljudi koji ga često konzumiraju.
Zbog čega je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) nedavno napravila procjene sigurnosti aspartama?
?
Europska zaklada za onkologiju i ekološke znanosti (ERF) Ramazzini objavila je 2005. studiju o kancerogenosti aspartama provedenu na štakorima. Znanstveni panel EFSA-e utvrdio je da studija Zaklade Ramazzini ima više nedostataka koji dovode u pitanje valjanost rezultata. EFSA je zaključila kako je konzumacija aspartama i dalje sigurna za ljude i kako nema razloga mijenjati prethodno utvrđeni ADI za aspartam ili savjetovati potrošačima da promijene svoje prehrambene navike.
U travnju 2007., ERF je najavio drugu studiju o aspartamu na štakorima. Materijal je pregledala i EFSA koja je ponovno zaključila kako nema razloga promijeniti svoje mišljenje. ERF je 2010. objavio rad temeljen na studiji o aspartamu na miševima. EFSA je u veljači 2011. objavila zaključak u kojem je istaknula kako nije moguće procijeniti valjanost ove studije i interpretirati njezine podatke.
Aspartam je dostupan već više od trideset godina, a njegova je uporaba dozvoljena u više od stotinu zemalja diljem svijeta.