Prije 10-ak godina dobila bih slom živaca ako bih vidjela jednu mrvicu na podu – sve je moralo biti tip top jer se u suprotnom ne bih mogla opustiti. Uvijek sam maštala kako će jednoga dana moj stan biti minimalistički, ali topao i savršeno čist. Nikada neće biti mrvica, uvijek će sanitarije biti blistave.
Kada bih dogovarala izlazak s prijateljicama, uvijek sam zamišljala izlazak kao u filmovima: 4 dobre prijateljice izlaze u najpopularniji klub u gradu, izgledaju spektakularno i pritom još upoznaju zgodne i dobre frajere kojima se odmah svide. A kako sam tek zamišljala svoj život... U njemu sam ja uspješna mlada poslovna žena s penthouseom u centru grada, imam bogat društveni život, ljubav svog života pored sebe (onog iz kluba), putujem po svijetu...
A onda je svizac zamotao čokoladu...
Prije 7 godina dobila sam malog maltezera. Otkako imam njega, kuća više nije savršeno čista. Moj maltezer voli grickati poslastice i pritom ih zna razmrviti. Shvatila sam da nema puno smisla stalno kupiti ih za njim. A uskoro je u moj život ušao i jedan papagaj. Njegove sjemenke svaki dan padaju na pod iz krletke. A kako mu tek perje leti na sve strane kada je u pokretu...
Onaj filmski izlazak se još uvijek nije dogodio. Ali je bilo puno nesavršenih izlazaka na kojima smo moje prijateljice i ja izgledale kao da nas je poplava donijela, nikoga nismo upoznale, nismo baš imale ni novaca, ali smo se zabavile. I bile smo sretne.
Penthouse? Vjerojatno ne bih mogla kupiti niti terasu stana koji sam zamišljala. Moj domet putovanja se sve do nedavno svodio na zemlje bivše Jugoslavije. Ali sam imala sreće ići u te zemlje s ljudima koje volim i koji su mi značajni u životu. I na poslu sam okružena ljudima koji me podržavaju i s kojima mi je ugodno i zabavno. Sretna sam jer sam jedna od rijetkih koji rade posao koji vole.
Moj stav je da kriterije ne trebamo spuštati. Ako nam je nešto važno to znači da se nismo spremni odreći toga. Primjerice, ako mi je jako bitno da u poslu imam fleksibilno radno vrijeme, da zarađujem određenu svotu novaca, da postoji mogućnost napretka – tada se vrlo vjerojatno ovih kriterija ne bih odrekla. Odnosno, ne bih bila zadovoljna ukoliko bih ih se morala odreći. No s druge strane, ako sam postavila nerealne kriterije i očekujem od posla da radim maksimalno 5 sati tjedno, zarađujem ogromnu svotu novaca (neovisno o trudu i zalaganju) i da tako živim do mirovine – onda bih možda trebala preispitati jesam li upala u zamku filmskog scenarija.
U filmskom scenariju sve je moguće: u njemu nema prepreka, a ako i postoje, glavni akteri ih uvijek riješe u svoju korist. U filmskom scenariju sve je savršeno: čak i u bolnici akteri izgledaju kao da su došli s modne piste. U tom scenariju uvijek sve bude upravo onako kako smo zamišlji – možda čak i bolje.
Na žalost (ili sreću) naš život nije filmski scenarij. U njemu se događaju neplanirane stvari, zaljubljujemo se u pogrešne ljude, ne reagiramo uvijek racionalno, nismo uvijek sretni i nije uvijek sve onako kako smo zamislili. Ali to nije razlog za nezadovoljstvo. Bit je u tome da nas samo naša (nerealna) očekivanja čine nezadovoljnima, odnosno da sami sebe rastužujemo ili razljutimo kada se naš balon pun pretjeranih želja i zahtjeva raspukne. Primjerice, ja sam ostvarila rezultat i napisala članak. No, ako pozorno promotrite, primijetit ćete da nije savršen i da mi se potkrala jedna pravopisna greškica. Međutim, moj „zamišlji“ (umjesto zamišljali) u našem je uredu donio provalu smijeha i svima nam uljepšao ovaj kišni dan što se ne bi dogodilo da sam iz prve napisala „zamišljali“. I baš ga zato neću ispraviti.
Dobro je da imamo očekivanja, vizije, želje. A još je bolje kada su one u skladu s realnošću i kada nas potiču da djelujemo, da ostvarujemo rezultate. Sve dok nas ne sabotiraju da uživamo u trenutku i budemo zadovoljni s onim što imamo, naša očekivanja nam mogu biti motor koji nas pokreće.
Ukoliko želite doznati nešto više o sebi i svojim kriterijima koji formatiraju vaš život te razumjeti ljudsko ponašanje, pridružite nam se na edukaciji „Primjena NLP-a u terapijskom i savjetodavnom radu“. Više o edukaciji možete saznati na www.budisvoj.eu.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
www.budisvoj.eu
Foto: © Halfpoint - Fotolia