Svijet je po prvi puta u više od sto godina suočen s velikom zdravstvenom prijetnjom – pandemijom korona virusa koja je države svijeta natjerala da zatvore granice, proglase karantene, a na ulice šalju vojsku ne bi li kontrolirala kretanje stanovništva i na taj način suzbila širenje virusa. Ova nova smrtonosna bolest posijala je strah diljem Europe, a sada vidimo kako se i SAD bori s obuzdavanjem širenja virusa. Dok Kina polako vraća stvari u normalnu, ostatak svijeta zapao je u žestoke probleme, no ipak postoje i neki svijetli primjeri.
Nedavno smo tako u hrvatskim medijima imali prilike čitati i slušati kako je Hrvatska, nakon Japana, druga zemlja svijeta po uspješnosti borbe protiv korona virusa. S obzirom na to da već znamo kakvo je stanje kod nas, odlučili smo razgovarati s Marcelom Perić, Hrvaticom s japanskom adresom, te provjeriti kakvo je doista stanje u Japanu i na koji se to način ta zemlja od gotovo 127 milijuna stanovnika tako uspješno bori protiv zaraze.
Podsjetimo, Japan prema izvješću Al Jazeere ima oko 6748 oboljelih, od čega 119 smrtnih slučajeva, što na populaciju od gotovo 127 milijuna ljudi nije velika brojka. U čemu je stoga tajna Japana? Marcela nam je pokušala približiti situaciju.
(Foto: Marcela Perić)
„Trenutno sam na doktorskom studiju iz političke znanosti na Sveučilištu Keio u Tokyu. Došla sam preko MEXT (Japansko ministarstvo obrazovanja, kulture, sporta, znanosti i tehnologije) stipendije, a sada dobivam Suntory Fundation stipendiju. Pišući rad živim s mužem u prefekturi Toyama“, započinje svoju priču Marcela koja već godinama živi i radi u Japanu, pa je navikla na razdvojenost od bližnjih. Ipak, priznaje kako je ova situacija svima teško pala.
(Foto: Marcela Perić)
„Ljudi u Hrvatskoj se trenutno suočavaju s nepogodama na kakve inače nisu navikli: pandemija, pa potres. Žao mi je što ne mogu pružiti obitelji bolju emocionalnu potporu, no moderna tehnologija nas i dalje zbližava“, objašnjava nam Marcela svoje osjećaje te dodaje kako je razlika u reagiranju Japana na korona virus i europskih zemalja zamjetna.
„U Japanu su odmah posvuda osvanuli natpisi s preporukama nošenja maski i pranja ruku. Ispred svakog ulaza u javni objekt su postavljeni antibakterijski sprejevi za ruke. Političari govore ljudima da ostanu doma i ne pridonose širenju pandemije. Neki ljudi se i dalje ponašaju normalno, a neki drže distancu. Početak nove akademske godine u travnju je odgođen, kampus na Sveučilištu Keio je zatvoren na dva tjedna. Japanska Vlada je objavila da daje sredstva potpore za ona zanimanja koja su ugrožena pandemijom, kao što su ugostitelji, piloti, stjuardese, jer trenutno ne mogu raditi, kao i one koji su oboljeli od korone pa ne mogu ići na posao“, objašnjava nam.
Razlike koje mnogo znače
Podsjetimo, Japan je prije nekoliko dana odlučio zabraniti dolazak stranih državljana u državu kako bi se dodatno zaštitilo domaće stanovništvo, ali uz sve mjere opreza, javni prijevoz i gospodarstvo i dalje normalno funkcioniraju. Ono što Marcela smatra najvećom razlikom u odnosu Zapada i Istoka u ovom su kontekstu – manire. Istočnjački odnos prema drugima pokazao se mnogo primjerenijim ovakvoj kriznoj situaciji, pa bismo ga i mi Mediteranci mogli barem malo bolje pokušati usvojiti.
„Manire Europe i Japana različite su. Obazrivost na ljude oko sebe: ovdje paze da nisu preglasni u vlaku, da nikome ne smetaju, nema pričanja na mobitel u javnom prijevozu. Na svaki mail se odgovara makar s riječima da je poruka primljena i da se razmatra ako nema konkretnog rješenja. Japanska administracija je najučinkovitija administracija na svijetu: sve poslove u općini možete završiti u najviše dva sata. Kod uzimanja listića s rednim brojem, uvijek stoji jedan službenik i pita što treba i uputi ljude u sve dokumente koje trebaš imati, tako da nema onoga "samo da nešto pitam na šalteru." Društveni red i način obavljanja stvari imaju svoju formulu koja se nauči odgojem radi harmoničnog života u istom društvu“, objašnjava nam te dodaje kako u Japanu trenutno ne vlada panika ni strah.
„Čak i oni koji se boje kriju svoje osjećaje ili ih izražavaju suptilno. Većina ih misli da to nije njihov problem, te su naučeni da ne iskazuju paniku. Sada su objavljeni slučajevi mladih ljudi koji su umrli od korona virusa u Italiji i Francuskoj, pa se strah pojačava“, priča nam.
"Na japanskoj televiziji svako jutro u emisiji Asaichi ("Prvo ujutro"), ekvivalentu našem Dobro Jutro Hrvatska, svaki dan se naciju obavještava u prilogu o situaciji s koronom i kako se nositi s raznim preprekama socijalnog distanciranja. Gledatelji šalju svoje poruke i prijedloge, dijele probleme i rješenja, te se stvara ozračje da se sa situacijom dobro nose i usprkos što svakim danom raste broj zaraženih, da će se situacija kad-tad već riješiti", priča Marcela koja nam djeluje smireno i hladne glave u ovoj situaciji koja je mnoge od nas izbacila iz tračnica. Iako i u Japanu postoje neke promjene u odnosu na uobičajeno funkcioniranje stvari, te su promjene male.
„U Tokyu se zatvaraju kina, no u Toyami sve još radi normalno. Čak i teretane, no ostavljaju mjesto među ljudima blokirajući svaku drugu spravu. Liječničke i stomatološke ordinacije rade normalno, no svi nose maske i sjede u čekaonici s mjestom razmaka. Google je objavio da samo 9% Japanaca ostaje doma, dok je taj postotak u Italiji 64%, uglavnom zato što Japanci i dalje moraju ići na posao“, naglašava razliku Marcela.
Život ide dalje
Japanske su vlasti naime odlučne spriječiti kolaps ekonomije zbog ove krize te se trude ostvariti suživot s virusom. Mjere opreza su na snazi, ali ljudi i dalje rade.
„Biološki, mislim da je normalno evolucijski da se razvijaju nove sorte virusa i bakterija. Ono što ljudi mogu učiniti je paziti na higijenu i jačati imunitet. Ljudi se isto tako moraju prilagoditi životu s novim virusima i bakterijama. Politički, mislim da je opasno razmišljati da je ovo neka kineska zavjera. Nikome nije u interesu da im ljudi i ekonomija pate“, zaključuje Marcela koja, po našem mišljenju, trenutno itekako može biti sretna što živi u društvu koje je toliko uređeno.
U Japanu nema gradonačelnika koji na ulicama mole ljude da se vrate kućama niti stalnih apela vlasti da se ne organiziraju takozvani „korona partiji“ što su prizori koje možemo vidjeti i u Italiji, ali i u Lijepoj Našoj. Doista, u ovoj situaciji se čini kako bi Zapad mogao ponešto naučiti od Dalekog istoka.
(Foto: Marcela Perić)