Koliko ljudi, toliko ćudi, pa u skladu s tom dobro poznatom uzrečicom, možemo reći kako je isto toliko i razloga zbog čega se ljutimo. Uzroci ljutnje razlikuju se od osobe do osobe. Ljudi različito reagiraju na ono što ih smeta ili frustrira. Neki se rijetko kad naljute i brzo se ohlade, a drugi lako planu i ljute se danima, tjednima, mjesecima, pa čak i godinama. Svi ponekad zbog nečega izgubimo živce. Ljutnju može izazvati nešto što nas frustrira ili jako smeta. Obično se razljutimo kad doživimo neku nepravdu ili kad nam drugi učine nešto nažao. Ljutnja nas može obuzeti i kad imamo osjećaj da nas netko omalovažava, vrijeđa ili na neki drugi način pokazuje da nas ne poštuje. Katkad se naljutimo i ako imamo osjećaj da netko dovodi u pitanje naš ugled ili autoritet. Postoje i mnogi drugi razlozi zbog kojih ljudi sve više gube živce i daju oduška svom bijesu. Razlozi za ljutnju mogu biti i poprilično banalni, od predugog čekanja u redu na blagajni do zastoja na semaforu.
Kako izaći na kraj s ljutnjom
Ponekad se stekne dojam da je zbog vrlo učestalih razdražljivih i frustrirajućih situacija oko nas, problem nekontrolirane ljutnje itekako prisutan u našoj svakodnevici. Pravo je pitanje kako s tim problemom izaći na kraj. Nekad je jako teško obuzdati ljutnju. U napetim situacijama čovjek bi najradije dao oduška svom bijesu. No, to baš i nije najbolje rješenje. Postoje brojne studije, knjige i priručnici koje govore kako ovladati tehnikama za smirivanje koje pomažu u naletu bijesa. Početak kontrole je zapravo u učinkovitijoj komunikaciji kada dođe do razlika u mišljenjima. No, i to treba naučiti, odnosno prepoznati kao vještinu u svakodnevnom životu, sve dok ne ne postane dio našeg karaktera.
Mora li se ljutnja izbaciti iz sebe?
Iako većina ljudi vjeruje da je nužno da ljutnja na neki način „izađe van“, istraživanja to ne podržavaju. U većini slučajeva, ako ljutnju ne pokažemo, ona će s vremenom biti sve manja i manja. Često puta kada se smirimo stvari vidimo jasnije i donosimo kvalitetnije odluke. Neka istraživanja pokazuju da što više izbacujemo ljutnju i bijes, to smo još više ljuti. Ljutita osoba širi oko sebe gnjev i frustraciju bez razmišljanja. Ono što kaže u ljutnji nema nikakve veze s činjenicama nego isključivo s emocijama - prije svega strahom, frustracijom i slomljenim egom. Eksplozivnu situaciju dodatno komplicira to što u trenutku bijesa ljudi ne prihvaćaju nikakva opravdanja, objašnjenja ni rješenja. Fokusirani su na sebe i ono što imaju reći. Stoga je svaki pokušaj razumnog razgovara s gnjevnom osobom osuđen na propast. kad je glava sugovornika usijana, vaša mora ostati hladna - dajte mu vremena da se smiri. Kada se nađete u svađi budite dostojni i ne spuštajte na razinu izazivača svađe.
Ako želite riješiti konflikt morate biti smireni i nikako nemojte dopustiti da vas iznervira i izbaci iz takta.Nemojte započinjati svađu, pokušajte izbjegavati sve moguće sukobe. Izbjegavajte sve duboke rasprave, jer one zapravo znače gubitak vremena i truda. Ako mislite da ste vi u pravu, u tom trenutke ljutnje nećete to moći dokazati vašem sugovorniku. Možda nikada ni nećete moći dokazati suprotno, ne možete promijeniti nečije mišljenje. Budite racionalni i smireni, pričekajte da se slegnu tenzije. Biti stalno ljut i nezadovoljan prilično je neugodno za osobu, ali ima i vrlo štetan utjecaj na privatne i poslovne međuljudske odnose. Ljutnja kao jedno neprolazno stanje, osjećaj koji dominira mislima i djelima, djeluje negativno i na ljudsko zdravlje, psihičko i fizičko.
Prespavana noć, dan bez ljutnje
Ljutnja je normalna ljudska emocija. Problem nastaje tek kada izgubimo kontrolu ili je nismo u stanju zdravo izraziti. Tada to postaje opasno i često može dovesti čovjeka do ishitrenih reakcija, poteza i odluka koje mogu na njemu ili onome na kome je odlučio iskaliti bijes, ostaviti nepopravljive posljedice. Događaji koji pokreću emocije različiti su, i često ih nismo u mogućnosti kontrolirati. Ono što možemo kontrolirati su naše reakcije. Ljutnju najprije treba razumijeti, a onda ju naučiti kontrolirati. Važno je, kažu stručnjaci, prepoznati rane upozoravajuće znakove ljutnje u svojim mislima, i pokušati na njih utjecati prije nego dođe do ispada bijesa. Neki ljudi imaju niži prag tolerancije i smetaju ih brojne stvari kojima drugi ne pridaju pažnju.
„Govorite kad ste ljuti i održat ćete najbolji govor ikad – zbog kojeg ćete uvijek žaliti.“ Ima u tome neke istine, pa vrijedi poslušati ovaj savjet. Ako se već ljutite, nastojte ne učiniti ono zbog čega ćete uvijek žaliti. Nije vrijedno ljutnje.
Što vas (toliko) ljuti?