Roditelji znaju zašto je dobro da mališani jedu kupusnjače, mahunarke i druge vrste povrća, no znaju li to i djeca? Često im se jednostavno servira obrok i rečenica "moraš jesti povrće" i na tome sve staje. No, nova studija Sveučilišta u Stanfordu dokazala je da ako s djecom razgovaramo zašto je zdrava hrana dobra za njih, za tri mjeseca će je dobrovoljno jesti čak dvostruko više.

Skrivanje brokula u umaku, sjeckanje mrkvice i krastavaca u šaljive oblike, zabrana slatkog dok se ne pojede sav špinat u tanjuru, samo su neke od metoda koje roditelji koriste kako bi prisilili klince da jedu više zdravijih namirnica. No, čini se da postoji puno lakši način i puno jednostavniji - učite djecu o pozitivnim učincima povrća na zdravlje. Znanstvenici sa Stanforda tvrde da ova metoda pali i kod vrlo male djece. Potrebno je samo pronaći odgovarajući jezik i koncept, u skladu s dobi djeteta, pomoću kojih će mu se objasniti zašto je jedenje različtih vrsta hrane dobro za njih. To zahtijeva da se i roditelji educiraju i unaprijed pripreme, ali rezultat će biti taj da će djeca po vlastitom izboru jesti zdravije. "Djeca imaju urođenu znatiželju i žele znati baš sve o svijetu koji ih okružuje, žele shvatiti zašto i kako stvari oko njih funkcioniraju", objasnili su znanstvenici. "Naravno da za malenu djecu trebamo pojednostaviti činjenice o pojedinoj hrani". Među stručnjacima koji su se pozabavili ovom temom bile su Sarah Gripshover i Ellen Markman koje su napravile pet knjiga s pričama u kojima su navele sve ono što bi djeca trebala znati o različitim temama vezanim za prehranu, a kao što su raznovrsnost prehrane, probava, grupe hrane i hranjive tvari. Potom su provele studiju među 160 djece starosti 4 i 5 godina. U njihovim vrtićkim grupama kroz tri mjeseca čitale su se te priče i to u vrijeme užine. Usporedno se s jednakim brojem djece u susjednim grupama provodila uobičajena praksa odlazaka na užinu, bez čitanja priča o povrću i utjecaju hrane na naše zdravlje. I jednoj i drugoj grupi djece naknadno su postavljana pitanja o zdravoj hrani. Uspostavilo se da su djeca koja su slušala poučne priče puno više znala i razumijela da hrana sadrži hranjive tvari i da su različite vrste hranjivih tvari važne za različite funkcije u našem tijelu. Također su više znala o našem probavnom sustavu. Primjerice, kikići su znali da naš želudac rastvara hranu i daje hranjive tvari u krv koja ih potom prenosi po tijelu. No, najveći uspjeh bio je taj što su djeca dobrovoljno, nakon samo tri mjeseca, tijekom užine uzimala i jela gotovo dvostruko više povrća no prije. Djeca koja nisu slušala edukativne priče, jela su istu količinu povrća kao i prije istraživanja. Daljnja istraživanja bavit će se pitanjem da li ova edukativna intervencija djeluje i kod obroka izvan vrtića te da li je učinkovita dugoročno. Studija je objavljena u stručnom časopisu Psychological Science.