Između stopala i cipelica trebalo bi vladati prijateljstvo za volju zdravlja i udobnosti malgo djeteta. Ipak, roditelji često, u najboljoj namjeri, nabavljaju cipelice koje čvrsto drže nogu, stežu gležnjeve, preveniraju spušteno stopalo. Sve to znači da djetetovim stopalima onemogućuju slobodan i skladan rast. Cipelice će poslužiti kad štite od zime ili prevelike vrućine, te ako je tlo po kojem dijete gazi opasno, no, ne služe kako bi korigirale umišljene defekte.
Roditelje najviše brine ima li njihovo dijete spuštena stopala. No poslije rođenja ona su uvijek ravna i to je prirodno. Isprva su kosti ravne, rist se podiže kad dijete počinje hodati, a konačno se oblikuje između 2. i 3. godine. Stopala spontano dobivaju luk, dakle i bez pomoći cipelica koje bi ih trebale „korigirati“.
Druga veoma raširena pogreška je obuvanje cipelica i prije nego što je dijete prohodalo, pa čak i prije nego što je prvi put stalno na svoje noge. Stopalo je tako prisiljeno podnositi neprirodnu stegu. Korištenjem loših cipela mogu se javiti prave deformacije.
Ima li dijete neke nepravilnosti to će utvrditi ortoped i on će savjetovati roditeljima što moraju raditi. Stoga, ako imate kakvih briga, posavjetujte se sa svojim pedijatrom koji će vas uputiti ortopedu, ako je to potrebno. Najvažnije je da ne poduzimate ništa na svoju ruku.
Ako stopalo nije stegnuto visokim cipelicama, razvijat će se bolje i bit će otpornije na nezgode. Kad dijete započne s prvim koracima, najbolje je da u početku bude bosonogo. Sugestija je jasna: pijesak, trava, podovi u kući, svaka je prilika dobra da dijete hoda boso. Tako preko brojnih živaca u stopalima uči kako naći optimalno uporište. Imate li kod kuće hladne ili glatke podove, navucite svome djetetu čarape u kojima se ne kliže, one ga neće sputavati, a neće mu biti niti hladno.
Nema li dijete problema, prve cipelice moraju biti mekane i od prirodnih materijala: tkanine, kože, krzna. Tenisice su udobne no ljeti se, zbog gume, stopala u njima previše griju i stvaraju dodatnu podlogu za razvoj gljivica između prstiju i ispod noktiju.
Savjeti za kupovanje cipela
Budući da su mala djeca sklona savijanju nožnih prstiju, prije kupovanja cipela biste trebali napraviti mali predložak, piše portal roditelji.hr. On je brzo gotov: stavite dijete na komad kartona. Najbolje bi to bilo učiniti poslijepodne kada su stopala najšira. Flomasterom označite obris stopala i izrežite ga. Predložak ponesite sa sobom kada krenete kupiti cipele.
Cipela iznutra treba biti 1 do 1,5 centimetar duža od stopala. Nakon toga ugurajte ruku u cipelu i napipajte šavove i porube. Oni bi djetetu ubrzo mogli zasmetati ili ga žuljati. Redovito (svaka tri mjeseca) pravite nove predloške stopala i provjeravajte ima li stopalo dovoljno mjesta u cipeli. Dječja stopala brzo rastu.
Pripazite na tvrdoću potplata. On ne bi smio biti previše tvrd kako ne bi ograničavao savijanje stopala pri hodu, ali ni mekan jer djetetu neće davati prijeko potrebnu stabilnost. Potplat bi trebao biti lagano povišen, najviše 5 mm, te po mogućnosti s ripnama koje će spriječiti proklizavanje. Obratite pozornost na dio cipele koji drži skočni zglob. Trebao bi biti čvrst dok je za prednji dio, prema prstima, najbolje da bude mekan i dovoljno širok kako prsti ne bi bili zbijeni.
Sve dok iznošene cipele nisu potpuno ”razgažene”, nema razloga da ih dijete ne naslijedi od djece poznanika ili bratića i sestrični. Pripazite samo i tom slučaju na pravu veličinu i odgovarajući oblik.