Biti majka težak je posao koji zahtijeva predanost i trud 24 sata na dan. I iako majčinstvo nije za svakoga i to je potpuno u redu, ono se još uvijek glorificira i idealizira, a društvo na žene stvara pritisak da postanu majke ne bi li 'ispunile svoju ulogu'.

Upravo o tom romantiziranju majčinstva progovorila je brazilska glumica, spisateljica i majka 10-godišnje kćeri, Karla Tenório. Iako je Karla željela biti majka, nikad nije pomislila da će se ova odluka pokazati kao jedna od stvari zbog kojih najviše žali. I dok se godinama sramila svog osjećaja, danas o tome govori otvoreno. Ovo je njezina priča.

Karla je simptome žaljenja zbog majčinstva počela doživljavati u prvim trenucima kad je rodila svoju kćer Flor

Iako ističe da jako voli svoju kćer, nikada zapravo nije uživala u odgovornostima koje su uslijedile s ulaskom u roditeljsku ulogu. Prije porođaja, Karla je provela dvije godine planirajući i pripremajući se za to, no osjećala se iznevjereno kad je shvatila da ništa što je pročitala o majčinstvu zapravo ne odražava ono što proživljava u tom trenutku.

"Mrzim biti majka od trenutka kad je glava moje kćeri izašla tijekom poroda." Karla je imala komplikacija na porodu i cijeli je proces bio vrlo osjetljiv. U tom je trenutku Karlu obuzeo osjećaj žaljenja, ali shvatila je da se nalazi na mjestu bez povratka. Tijekom godina patila je od postporođajne psihoze, ali se svim silama trudila biti savršena majka.

Osjećala se kao da je jedina osoba na svijetu koja žali zbog toga što je majka

I upravo zbog tog ogromnog osjećaja krivnje, Karla je prestala raditi mnoge stvari. Željela je biti savršena majka. No, s godinama je počela čitati više o ovoj temi i napokon se počela osjećati slobodnije da govori o svojim osjećajima. Tada je shvatila da postoje i druge žene koje se osjećaju isto kao i ona.

Deset godina kasnije, Karla je ponosno izašla iz "ormara" kao 'majka koja se kaje'. U jednoj od svojih objava na Instagramu napisala je: "Razumijevajući napokon svoj osjećaj, pozdravljajući svoje žaljenje, razmišljajući o tome i govoreći naglas: 'Ja sam majka koja se kaje', oslobodila je prostor u meni da se pojave drugi osjećaji. S manje prostora koji zauzima krivnja, ljubav je rasla, sreća je rasla i shvatila sam da svijetu moram nešto ponuditi. Možda nije savršeno, možda nije potpuno, ali to je ono što imam! I mislim da je lijepo."

Kad su ljudi otkrili da se Karla kaje zbog majčinstva, bili su zabrinuti za njezinu kćer

"Kako je moguće da ne voli biti majka, a voli svoje dijete?" "Kako može biti dobra majka ako ne voli biti majka?" Iskakala su svakakva pitanja. No, Karla im je pokušala objasniti da su 'imati dijete' i 'biti majka' dvije različite veze i da je moguće mrziti majčinstvo, ali voljeti svoju djecu.

"Ne volim biti majka, definitivno ne volim. Ali volim svoju kćer. Volim je na način koji ne mogu objasniti. I toliko se trudim dati joj sve od sebe. Mi se jako volimo. Mi smo majka i kći, ali smo i prijateljice, partnerice. Naša veza je jaka i funkcionira za nas. Temelji se na ljubavi, istini i poštovanju."

Vjeruje da je potrebno više pokazivati o onu drugu (neromantičnu) stranu majčinstva

Karla misli da romantiziranje majčinstva može biti vrlo štetno i može uzrokovati tugu, depresiju, pa čak i smrt. Također vjeruje da je stvarno važno pripremiti žene koje još nisu imale djecu i one koje ih planiraju imati u budućnosti, o tome kakvo je zapravo majčinstvo, bez idealiziranja, glorificiranja i isključivo one ružičaste strane kojoj smo svakodnevno izložene.

Također je stvorila pokret pod imenom 'Majka koja se kaje', kako bi podržala žene koje ne vole majčinstvo. "Želim čuti priče drugih majki jer se ovaj pokret odnosi na ljubav, tako da kad moja kći odraste, može donijeti pravi i svjestan izbor o majčinstvu." Cilj pokreta je osloboditi glas žena koje nisu sretne kao majke, koje osjećaju krivnju i koje, na krajeva, jednostavno pate u tišini.