Upravo je kolektiv u kojem djeca borave najčešći izvor širenja ovih sitnih nametljivaca, a "epidemija" se najčešće javlja početkom nove školske godine u rujnu ili po povratku sa zimskih praznika u siječnju. Naime, tijekom praznika obitelji su mobilnije, kreću se više među drugim ljudima i time nenamjerno izlažu ušima.
O ušima u kosi postoji niz zabluda. Na forumima se može pročitati kako neki roditelji koriste vakuum usisavače i njima nastoje usisati parazite, a neki drugi šišaju djecu na nulu smatrajući da će s kosom odstraniti i te dosadne sitne kukce. Neki bacaju dvosjede iz kuće smatrajući da je izvor zaraze stari kauč. Neki špricaju tepihe kemikalijama jer su uši zamijenili s grinjama.
Naravno, ove metode nisu učinkovite.
Prije svega, treba objasniti što su uši i gnjide i kako dolazi do njihovog nastanjivanja u kosi i na vlasištu vašeg mališana.
Što je zapravo uš, a što gnjida?
Uši su kukci veličine 2-3 mm, bez krila i sa šest nogu koji su poznatiji kao ektoparaziti, a to znači da žive na domaćinu, odnosno ne mogu živjeti bez domaćina na kojem se razmnožavaju i razvijaju. Hrane se krvlju domaćina do koje dolaze sitnim bezbolnim ubodima.
Postoje razne vrste uši koje žive na biljkama, životinjama i čovjeku. Na čovjeku žive, odnosno parazitiraju dvije vrste uši: čovječja uš (Pediculus humanus) i stidna uš (Phthirius pubis). Čovječja uš ima dvije podvrste: tjelesna uš (Pediculus humanus var. corporis) i uš glave (Pediculus humanus var. capitis). Mi ovdje govorimo o ovoj potonjoj, odnosno o uši glave.
Uši glave ne prenosi viruse i bakterije drugih bolesti pa ne predstavljaju opasnost po zdravlje djeteta, osim svrbeža koji može biti toliko intenzivan da dijete češanjem noktićima može ostaviti oštećenja na koži vlasišta koja se mogu inficirati.
Ono što uš želi od vašeg djeteta je toplo, skriveno i prokrvljeno područje gdje može živjeti i razmnožavati se. Vlasište mu je idealno za to, a ponekad će se nastaniti i iza uški te na zatiljku.
Kada se nastani i smjesti na vlasištu, ženka uši liježe sitna bjelkasta jajašca poznatija kao gnjide. Odrasla ženka tijekom svog života koji traje prosječno 2 mjeseca snese oko 200-300 jajašaca (gnjida). Pritom mama uš izlučuje sluz koja funkcionira kao svojevrsno ljepilo kojim jajašca pričvršćuje za vlas i to na mjestu odmah do kože. Toplina, masnoća i vlaga kože na vlasištu pomaže jajašcu u sazrijevanju i "rađanju" novih uši. Gnjide se razlikuju od prhuti po tome što se dosta teško odvajaju od vlasišta.
Tjedan dana nakon izlijeganja, iz jajašca se rađaju "bebe" uši. Te bebe već za dva tjedna dosežu spolnu zrelost i počinju i same lijegati gnjide na vlasištu. Zanimljivo je da ako gnjide nemaju uvjete za sazrijevanje u uš (nije im dovoljno toplo), one mogu i do 30 dana ostati u mirovanju prije nego se pretvore u bebe uši.
Ići u školu ili ostati doma?
Uši u kosi strašno su nam odbojne. Kod nekih izazivaju gađenje, paniku pa čak i očaj. Sama pomisao da u kosi nosimo parazite, izaziva neugodne trnce.
Liječnici općenito ne preporučuju da djeca izostaju iz škole više dana zbog ušiju u kosi. Naime, dijete koje ima uši i gnjide, vjerojatno ih je imalo barem mjesec dana prije no što su otkrivene. Ako ode u školu dan nakon što su uši otkrivene, ne predstavlja ništa veću prijetnju za njihovo širenje nego dan ranije.
Ono što je važno je da djeca ne dolaze u direktni kontakt s glavama, da se obavijeste učitelji i roditelji te da se što prije napravi plan razušivanja učenika, ali i u svakoj obitelji u kojoj žive djeca s tim parazitima.
Panika nikako neće pomoći, pa je najbolje da razrednik ili odabrani učitelj napravi plan čišćenja od tih nesretnih parazita te svim roditeljima daje upute kako i kada će se razušivanje provoditi. Važno je da svi budu podvrgnuti tretmanu istovremeno i da mu se podvrgnu i ona djeca kod kojih žive uši i gnjide nisu vidljive golim okom. Naime, ako gnjide prežive na nekoj od glavica, za 30 dana uši će se ponovno proširiti među djecom u kolektivu.
Svaka škola trebala bi imati određenu "politiku" rješavanja problema uši i gnjida, pa ako je procedura takva da djeca ostaju kod kuće dok se ne očiste i od uši i od gnjida, tako će roditelji trebati i postupati.
Kako se riješiti uši i gnjida?
Prenosimo savjete Zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar:
- Farmaceutskim sredstvima i proizvodima koji se mogu kupiti u ljekarni (šampon, prašak, električni češalj, sprej). Kod uporabe ovih proizvoda držite se doziranja i uputa koje će vam dati ljekarnik na licu mjesta.
- Da bi se s vlasišta uklonile sve gnjide, kosu treba isprati u toploj zakiseljenoj vodi (dodajte octa ili limunova soka), kako bi se češljanjem gustim češljem gnjide odlijepile od kose, a češalj treba svako malo dobro oprati (koristiti se može i kupovni električni češalj upravo za odstranjivanje gnjida s vlasišta).
- Kod većih infestacija ušima preporučuje se i šišanje jer je s kraće kose uši i gnjide puno lake ukloniti. Pogotovo se preporučuje šišanje duge plave kose jer su na njoj gnjide gotovo nevidljive.
- U obitelji u kojoj su se pojavile uši potrebno je nakon tretiranja glava svih ukućana oprati svu posteljinu, deke, ručnike, odjeću koja se oblači preko glave kao i sva pokrivala za glavu (pogotovo vunene kape). U dječjim vrtićima u odgojnoj skupini u kojoj se pojavila Ušljivost treba istovremeno s tretiranjem glava promijeniti i oprati svu posteljinu.
Najčešći mitovi o ušima
1. Veća je vjerojatnost da ćete uši dobiti ako ste prljavi ili od prljavih ljudi Uši u kosi nemaju puno veze s higijenom. Možete se prati i ribati svoj dom tri puta dnevno, ali ako se izložite nekome tko ima uši, pokupit ćete ih bez obzira koliko pazili na osobnu higijenu. To vrijedi i za djecu. Uši ne diskriminiraju nikoga. Dobro im je na svačijoj glavi. I na onoj čistoj i na onoj prljavoj.
2. Uši prelaze na kućne ljubimce koji ih dalje prenose na ljude Uši u kosi žive samo na ljudima. I samo na vlasištu i kosi. Kućni ljubimci imaju dovoljno problema s vlastitim parazitima. Životinjske uši su potpuno druga priča.
3. Uši skaču do tri metra, a mogu i letjeti Netočno. Uši mogu samo puzati. Imaju šest sitnih nožica i ni jedno krilo. Upravo zato djeca uši dobivaju češće od odraslih. Češće glavicama dolaze u direktni kontakt kroz igru i interakciju ili pak dok spavaju zajedno u vrtiću. Uš vrlo brzo dogmiže s jedne glavice na vlas druge glavice dok djeca dijele jastučić i, primjerice, gledaju film. Odrasli će uši dobiti najčešće od djece. Rijetko su odrasli ti koji u kuću donesi gnjide ili uši.
4. Kuća ili stan mogu biti puni uši i gnjida Stručnjaci epidemiolozi još nisu u potpunosti sigurni da li uši mogu živjeti neko vrijeme u jastuku, pa prijeći ponovno na nečiju glavu nakon nekog vremena i koliko se to često događa. Teško da će uš svojevoljno napustiti udoban dom pun hrane na vlasištu i zaputiti se u opasnu avanturu po hladnoj posteljini. Ono što se može dogoditi je da ju domaćin slučajno odbaci. U svakom slučaju, ako se to i dogodi, uši su vidljive golim okom i lako ćete ih zamijetiti na posteljini. Kada stručnjaci savjetuju da se opere sva odjeća i posteljina, to nije zato što su one pune uši, već zbog te jedne ili dvije koje su možda češkanjem odbačene. Osim toga, uši prilikom ugibanja ostavljaju iza sebe izlučevine u vidu malenih crnih točkica, a to nitko ne želi na odjeći ili posteljini.
5. Uši i gnjide jedino mogu uništiti jaki specijalni šamponi Šamponi i prašci protiv uši ubijaju žive parazite, ali ponekad ne sve. Kao i drugi kukci, uši su s godinama razvile određenu otpornost prema aktivnim sastojcima preparata - permetrinu i piretrinu. Isto tako, šampon često ne ubija sve gnjide. Zato je vrlo važno kod razušivanja koristiti gusti ili električni češalj i vrlo pažljivo iščešljati jajašca s vlasišta. To je vrlo dugotrajan, dosadan i naporan postupak, ali mora se učiniti ako ne želite te sitne grozne kukce ponovno gledati kako gmižu po vlasištu i kosi vašeg mališana za već dva tjedna.
6. Uši se mogu ugušiti Mazanje vlasišta petrolejskim gelom, stavljanje celofana preko kose i uske kape na glavu povrh svega, neće ugušiti uši. Neće ih ugušiti niti maslinovo ulje niti bilo kakve masnoće ili vakumiranje.
7. Znaš da imaš uši samo ako te jako svrbi glava Mnogi ljudi koji u kosi nose uši, uopće ne osjećaju svrbež. Oni koji je osjećaju, prvi put će se počeškati nekoliko tjedana nakon što su ih dobili i nakon što su se izlegla prva jajašca i postala kukci. Zato je dobro povremeno provjeriti vlasište djeteta i potražiti gnjide koje možete ukloniti i prije no što pikanje i svrbež uzmu maha.