Ponekad se doista može činiti kao te pričaš jezikom koji tvoje dijete ne razumije. Govoriš, ali ono kao da te ne čuje, a kamoli da bi te poslušalo i primijenilo tvoje savjete i upute. Roditeljstvo nekad može biti itekako izazovno, a pogotovo kad tvoje dijete jednom postane tinejdžer. No, novo američko istraživanje donosi ohrabrujuće rezultate: postoji način kako možeš ovo promijeniti.
U istraživanju su sudjelovale osobe u kasnim tinejdžerskim godinama i ranim 20-ima - pokazalo je jedno: tinejdžeri će cijeniti i prihvatiti savjete roditelja za koje nosu pitali, ali samo ako roditelj podržavaju njihovu samostalnost. Što to točno znači? Podržati samostalnost djeteta podrazumijeva sudjelovanje u aktivnostima zanimljivim tinejdžerima uz istovremeno postavljanje pravila i davanje jasnih smjernica za život.
"Takvi roditelji dosljedno priznaju i potvrđuju osjećaje svog djeteta te potiču i podupiru njihovo istraživanje različitih interesa dok shvaćaju tko su i što će učiniti sa svojim životom", rekla je Elizabeth Davis, psihologinja i viša autorica studije, objavljene u prosincu u časopisu Emerging Adulthood.
Što ne govoriti - rečenice koje trebaš izbjegavati
Davis naglašava da će izjave poput "Zato što ja tako kažem", uz na primjer rečenice kao što su "Preživjet ćeš, ne drami" ili "To nije važno" uzrokovati to da ti dijete prestane vjerovati i da ti se neće više htjeti povjeravati. Dignut će zid između vas koji će biti sve teže prijeći.
U istraživanju su sudjelovale 194 mlade osobe, a pitali ih se o situacijama kad su dobivali savjete od svojih roditelja vezano za suočavanje s vlastitim osjećajima. Trebali su ocijeniti koliko su im takvi savjeti pomogli i jesu li se nakon njih osjećali bolje. Zatim ih se pitalo o njihovoj sposobnosti da se nose sa situacijom i kontroliraju svoje emocije, kao i o njihovoj povezanosti s roditeljima. Jedno se pitanje također odnosilo na to jesu li tražili roditeljsku potporu te doživljavaju li svoje roditelje kao podršku vlastitoj autonomiji.
Istraživanje pokazuje kako tinejdžeri, čiji roditelji podržavaju njihovu autonomiju, roditeljske savjete generalno doživljavali kao korisne – i to čak i one koje nisu tražili. "Roditelji koji podržavaju veliku autonomiju možda imaju bolji uvid u to kako ponuditi podršku i stoga ne upadaju u zamku davanja neželjene podrške", napisali su autori studije.
S druge strane, ako djeca osjećaju da roditelji ne podržavaju njihovima samostalnost, veća je vjerojatnost da će njihove savjete doživjeti kao beskorisne.
"Ako mladi misle da ih roditelji ne 'shvaćaju' ili 'ne razumiju', moguće je da zaključe kako roditeljski savjeti ne odnose na njih", rekla je Madeline Newman, studentica pete godine diplomskog studija Davisove regulacije emocija.
Autori studije zaključuju kako je tinejdžersko doba posebno razdoblje u životu kad se uvelike povećava želja za slobodom i samostalnošću, kao i za donošenjem odluka. Istovremeno, još uvijek je čvrsta veza s obitelji. Dakle, način na koji roditelji sada podržavaju svoju djecu tinejdžere bit će odlučujuć za njihov odnos u budućnosti, kad tinejdžeri odrastu i "odlete iz roditeljskog gnijezda".
POGLEDAJ VIDEO: UTJECAJ KRITIKA I POHVALA NA DJECU