Koje su specifične smetnje u učenju, s kojima se roditelji susreću kada im dijete krene u školu? Koji čimbenici utječu na pojavu određenih teškoća u čitanju i pisanju? Kako prepoznati na vrijeme jezične i govorne poremećaje, te kada zatražiti stručnu pomoć?
Odgovore smo potražili kod prof. logoped Renate Kožul iz Logopedskog centra „Logos“. „Disleksija najčešće označava skupni termin za teškoće u čitanju, pisanju, računanju, razumijevanju teksta i govora. U užem smislu riječi, taj termin označava teškoće čitanja. Iako postoje tipični i u najvećem broju slučajeva slični simptomi, disleksija se u raznih osoba manifestira u različitim oblicima i stupnju jakosti. Disgrafija označava teškoće u pisanju koje su gotovo dvostruko češće od teškoća u čitanju. Diskalkulija označava pak teškoće u razumijevanju i usvajanju matematičkih pojmova i operacija.“
Disleksija
„Disleksija nije bolest. Nije vezana uz dob, obrazovanje niti inteligenciju. Naprotiv, osobe s disleksijom su često inteligentne i nadarene. Disleksija se javlja kod osoba diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik, a zahvaća 10 posto populacije. Disleksično dijete ima problema u školi jer teže čita, piše i računa. Ono nije lijeno ili neposlušno nego treba podršku roditelja, učitelja i logopeda koji će mu pomoći u rješavanju teškoća“, ističe R.Kožul, koja navodi koja su to obilježja po kojima se mogu prepoznati teškoće čitanja:
- Teškoće povezivanja glasova i slogova u riječi
- Mijenjanje riječi premještanjem ili umetanjem slogova (vrata=trava)
- Zamjena slova ili slogova ( do=od)
- Pogađanje riječi ( mračni=mačka, dobar=obad)
- Izostavljanje slova i slogova, kao i cijelih riječi ( davnina=davni)
- Vraćanje na pročitani red ili izostavljanje reda
- Djeca se mogu požaliti da im slova „plešu“, bježe, mijenjaju svoj položaj...
Kod djeteta s teškoćama u čitanju, terapija je zahtjevna i dugotrajna, logoped provodi terapiju sve dok se čitanje ne automatizira.
Kako roditelji mogu prepoznati disgrafiju?
Ako sumnjate da vaše dijete ima disgrafične poteškoće, koje se naslućuju u predškolskoj dobi, a mogu se potvrditi u prvim razredima osnovnoškolskog obrazovanja, koristit će vam dolje navedena obilježja teškoća pisanja koja se primjećuju kod djeteta:
- Teško slijedi pravac pisanja; pisanje je sporo, a rukopis nečitak
- Teškoće u povezivanje glasa i slova
- Zamjene slova koja slično zvuče ili izgledaju( b-d, m-n, a-e, d-t, p-b, k-g, s-z...)
- Zrcalno pisanje slova i brojki
- Umetanje, dodavanje, ponavljanje, premještanje riječi ili slogova
- Izostavljanje slova, dijelova riječi ili cijelih riječi
- Teškoće pri upotrebi gramatičkih i pravopisnih pravila
- Izmijenjen redoslijed riječi u rečenici
Što još treba znati o disleksiji?
„Dijete s disleksijom umara se puno brže od druge djece, ono mora upotrijebiti puno više koncentrirane pažnja da bi uopće moglo pratiti što se događa. Može pročitati jednu riječ na nekoliko pogrešnih načina, a da to niti ne primijeti. Može pročitati riječi točno, a da ne razumije što čita. Može jedan dan „zablistati“, a drugi dan biti potpuno isključeno i nesigurno. Može se činiti kao da ne sluša, a zapravo ima problema s pamćenjem instrukcija u nizu. Može se činiti lijeno, a zapravo ima probleme u organizaciji obaveza i treba mu pomoći u tome. Može imati teškoće s bilo kakvim simbolima i figurama ( tablice, glazbeni simboli...). Obično ima teškoća i u učenju stranog jezika. Teško radi zabilješke jer ne može slušati i pisati istovremeno. Zbog sporog čitanja i pisanja, dijete s disleksijom je stalno u vremenskom tjesnacu. Može odavati dojam nespretnosti i zaboravljivosti, bez obzira koliko se trudi. Može iskazivati neurotske simptome ili blaže oblike poremećaja u ponašanju jer ima lošu sliku o sebi“, ističe prof.logoped Renata Kožul.
(M.G.)