Potpora koju žena dobiva tijekom trudnoće, ali i tijekom samog porođaja, oblikuje njezinu trajnu percepciju tog iskustva, a njihovi muževi i budući očevi tu igraju veliku ulogu. Zato već godinama nije ništa čudno kada čujemo da su tate bili prisutni za vrijeme porođaja - no je li to uobičajena praksa i bi li oni trebali biti prisutni?
I dok je kod nas do prije nekoliko desetaka godina ideja da bilo tko iz obitelji bude prisutan u sobi za porode bila nečuvena i nije se poticala, od sedamdesetih godina prošlog stoljeća bolnice u SAD-u dopustile su budućim očevima da budu dijelom poroda. Danas, s porastom svijesti i boljim uvjetima u bolnicama i rađaonicama, mnoge bolnice i poliklinike koje se nalaze u urbanim područjima otvorene su za ideju porođaja uz pomoć partnera.
Iako to ovisi od bolnice do bolnice i dok u nekim bolnicama to dopuštaju, a u drugima ne, neki liječnici čak potiču očeve da nakon porođaja prerežu pupčanu vrpcu. Ipak, čak i da bolnica to dozvoljava, takva je odluka prvenstveno na budućim roditeljima i dok god su oboje u redu s tim da tata bude prisutan prilikom poroda, tu nema ništa loše. U nastavku smo izdvojile neke od pozitivnih i negativnih stvari kad je u pitanju pratnja na porođaju, ali i nekoliko iskustva očeva koji bili uz svoje partnerice za vrijeme porođaja.