Da ovdje govorimo samo o roditeljima ili braći i sestrama gotovo da i ne bi bilo problema. Svi novi roditelji zasigurno znaju kako bebu i mamu netom nakon dolaska iz bolnice dočekuju uzbuđene bake i djedovi, tete, ujaci i sva bliža, a ponekad i dalja rodbina. Pretpostavka je da nitko ne želi nikome uskratiti upoznavanje s bebom, ali iscrpljenoj mami, ali i bebi još uvijek nenaviknutoj na vanjski svijet, ponekad je svega toga jednostavno - previše.
Bebe i prekomjerna stimulacija
Nema veće radosti od dolaska bebe na svijet! Porivu za držanjem bebe gotovo je teško reći ne, posebno kad je beba bila dugo očekivana. No, ponekad zaboravljamo da bebe, iako malena i krhka bića također imaju svoja prava i svoju osobnost. Potrebno se zapitati kako se one osjećaju kada smo im blizu, prija li im naša prisutnost i žele li zaista da ih nosimo, mazimo, dodirujemo. Zapitavši se ta pitanja iskazujemo empatiju i poštovanje prema ovim malenim ljudima.
Poznato je da bebe znaju kako privlačiti pozornost i tražiti interakciju s odraslima i jednostavno, posjeduju vještine koje povećavaju šanse da se zaljubimo u njih. Između ostalog, ta prirođena vještina, povećava šanse opstanka ljudske vrste te stvara bazu za učenje kako postati društveno biće. Bez brige i pažnje, djeca bi teško dostigla odraslu dob.
No, bebe nam uglavnom ne znaju jasno i neposredno dati do znanja kada je previše maženja, nošenja i tepanja, jednostavno - previše. I tu uglavnom dolazi do nerazumijevanja između njih i okoline. Potrebno je i važno je razumjeti kako bebe ponekad trebaju vrijeme da ih se ostavi na miru u vlastitom prostoru. Nevažno koliko su stare, krhke ili ovisne o drugima, uvijek postoje periodi kad ih je, uostalom kao i odrasle, potrebno ostaviti na miru. Ponekad je teško shvatiti i odvojiti naše vlastite potrebe boravka blizu ili s djetetom, od onoga što je u tom trenutku dobro za dijete.
Nitko od nas ne voli kad nas se i dalje zamara usprkos tome što smo dali do znanja da nam je dosta. No, bebe ne znaju izraziti svoje želje govorom pa ih daju do znanja na druge načine koje bi mi, kao odrasli i razumni ljudi trebali znati razumijeti i prepoznati kao suptilne znakove prekomjerne stimulacije bebe.
Što rade bebe kojima je "dosta"?
- Izbjegavaju kontakt očima i gledaju u daljinu - Zijevaju, protežu se i umorno plaču - Oči su im umorne i ponekad neočekivano zaspu - Ponašaju se kao da su gladne i sišu što god im je pri ruci - Zaspu prilikom hranjenja iako nisu site - Neutješno plaču - Nemirne su, nesretne i teško ih je utješiti
Kada bi trebalo izbjegavati igru i nošenje beba?
- Neposredno nakon hranjenja - Kada su umorne - Kada su se već zasitile igre i ne pokazuju nikakav interes za nju - Kada se nalaze izvan svoje uobičajene rutine - Kada se ne osjećaju dobro - Kada se nalaze u periodu "skokova u razvoju"
Što učiniti kada je bebi već dosta i samo želi svoj mir?
- Koncentrirati se na ono što beba pokušava poručiti i njezine osjećaje - Isključiti sve što stvara buku - Zatamniti prostoriju - Opustiti se, beba može osjetiti vašu napetost i tenzije - Prestati razgovarati i usmjeriti se na tiho mumljanje (pjevanje) - Biti siguran da je bebi ugodno i da joj nije potrebno hranjenje, mijenjanje pelene i sl. - Pomaziti je i staviti u krevetić na spavanje
Kako limitirati posjete i nikoga ne uvrijediti?
Svi dragi ljudi, pa bili oni i najbliža rodbina, trebali bi shvatiti da je ponekad vrijeme zaista "stati na kočnicu" i pružiti prostor za maženje i uživanje novim roditeljima i njihovoj bebi bez prevelikog uplitanja u te najljepše dane. Također, potrebno je imati u vidu da je i novim mamama potrebno određeno vrijeme za oporavak kao i prilagodba na majčinstvo, a cijeloj novoj obitelji prilagodba na roditeljstvo. Stoga je neizostavno usporiti i pustiti da stvari idu svojim tokom. Djeca će rasti, a prilike za igru i druženje zasigurno neće nedostajati u kasnijim mjesecima i godinama. Možda je to ponekad teško, ali neke trenutke je potrebno ostaviti onima zbog kojih su nastali, a pritom treba razmišljati i o osjećajima onih najmanjih, beba, koje u toj ranoj dobi tako često pogrešno tumačimo.
Ako ponekad i dobiju odbijenicu kada žele posjetiti novorođenče, vaši bližnji to ne bi trebali shvaćati tragično ili kao osobnu uvredu. Neka to shvate samo kao normalan odgovor na trenutačnu situaciju u kojoj roditelji žele upoznati svoju bebu, u miru i samostalno kao nova obitelj koja su to tek postali. Prilike će izvirati same po sebi kako dani i tjedni prolaze, a beba raste, postaje jača i samostalnija. Jer, najvažnije u ovoj situaciji jest staviti sebe i vlastite porive u drugi plan te razmisliti o prioritetima i osjećajima bebe.