Ukoliko djeca ne dobiju ono što žele, sve češće postaju iznimno nasilna prema roditeljima. Za to su krivi roditelji koji djecu ne uče strpljenju i ne postavljaju granice dopuštenog ponašanja.
Razmažena djeca imaju izljeve bijesa kod kuće i u školi, prema svima koji im se nađu na putu. Stalno se stavlja naglasak na prava djeteta. Problem se javlja u ranoj dobi, u vrtiću. Djeca su agresivna, bacaju stvari, udaraju svoje vršnjake ako isti tren ne dobiju što požele. Nemaju kontrolu impulsa, njihove želje se moraju odmah i sad ispuniti, nema odgode.
Roditelji su jako zabrinuti za samopoštovanje svoje djece. Rade pogrešno i kontraproduktivno kad djetetu pokušavaju izravno usaditi samopoštovanje. Brinu se kako će se dijete osjećati ako ne uspije, te ga uvjeravaju u njegove visoke sposobnosti uprkos lošim (ili prosječnim) rezultatima u školi, na natjecanju.
Uzmimo za primjer kako se četvorka smatra lošom ocjenom u školi. Roditelj prvo pomisli da nešto nije u redu s profesorom ili da nešto ne valja u školskom programu. Ako u dogledno vrijeme dijete ne uspije doći do petice, roditelj „leti“ u školu razgovarati s profesorom ili ravnateljem kako bi upozorio na nepravilnosti u programu, profesora (njegovu nestručnost). Roditelj zahtijeva da njegovo dijete ima savršene ocjene (mora biti sve odličan) jer je uvjeren da ih zaslužuje.
Isto se događa u sportu. Ako njegovo dijete ne dobije minutažu ili nema rezultat, krivi su svi samo ne njegovo dijete. Dijete "tješi" kako će drugi put biti bolje, razgovarat će s trenerom, pa ako treba i promijeniti klub jer njegovo dijete je podcijenjeno. No istina je da za izvrsnost i dobre rezultate treba vježbati, vježbati i vježbati. Iza dobrog rezultata na terenu stoje godine i godine znoja, vježbe, rada. Dražen Petrović je kao 14-godišnjak svako jutro u 6 sati sam odlazio u dvoranu te vježbao šut satima, ispod koša, sam. I tako godinama.
Talent rođenjem je bio tu, ali vježba, vježba i uporna vježba jest ono što donosi rezultate. Ta izvrsnost koju je postigao Dražen, postigao je upornim i svakodnevnim vježbanjem. Ništa nije zabavno dok u tome nisi dobar. Dražen je slijedio svoju istinsku strast, vjerovao u vlastitu sposobnost i nosio se s osnovnim životnim izazovima (uspješnost). Isto tako je vjerovao da ima pravo biti sretan, da je to zaslužio te da ima pravo uživati u plodovima svoga truda (samozadovoljstvo).
Današnje generacije djece ne dobivaju osnovna pravila ponašanja. Zbog stava da discipliniranje nije potrebno, došlo je do pada poštovanja. Veća djetetova sloboda rezultira nižim samopoštovanjem. Što su jasnija pravila i ograničenja koja postave roditelji, to je više samopoštovanje njihove djece.
Roditelji jako paze na dječje samopoštovanje, ali dopustiti djetetu da odustane (od treninga, aktivnosti, vježbe) jedna je od stvari kojom mu kao roditelji najviše možete narušiti samopoštovanje. Ništa ne podiže samopouzdanje tako dobro kao spoznaja da ste sposobni učiniti nešto što ste mislili da niste sposobni učiniti.
Najbolje ćete zaštititi svoju djecu ako ih pripremite za budućnost, ako im omogućite da uvide za što su sve sposobni i naoružate ih vještinama, radnim navikama i samopouzdanjem koje će iz toga prirodno proizići i koje im nitko nikada neće moći oduzeti.