Rezanje na području unutrašnje strane bedara, na rukama, opekline od cigareta na šakama i drugi oblici samoozljeđivanja, obično su reakcija osobe na pritisak, na negativnosti i traume iz okoline ili posljedica uznemirenosti i nervoze.
Samozljeđivanje je aktivnost koja rezultira namjernim tjelesnim ozljedama na samome sebi, ali ne i pokušaj samoubojstva. To je sindrom koji se susreće u svim kulturama i društveno-ekonomskim slojevima (iako je češće viđeno kod mladih iz dobrostojećih obitelji) i čini se da je u porastu posljednjih godina.
Najraširenija metoda je rezanje po površini kože sa oštrim predmetima, osobito među djevojčicama, dok ekstremniji zabilježeni slučajevi uključuju lupanje glavom o tvrde površine, predoziranje, paljenje kože cigaretama, lomljenje kostiju i dr.
Obzirom na opasnosti po zdravlje koje samoozljeđivanje ima, taj je fenomen zaokupio i pažnju medija, a snimljeno je i dosta filmova među kojima možda najbolji portret fenomena daje film iz 2002. godine "Tajnica".
Sa stajališta stručnjaka za problem samoozljeđivanja mladih, Theodora Beauchainea, radi se o vrlo opasnom poremećaju ponašanja koji još uvijek ne nalazi dovoljno sredstava za daljnja istraživanja i pronalazak odgovarajućih pristupa i terapija.
Samoozljeđivanje je uznemirujuće iz nekoliko razloga. Prije svega, čak 14-16% tinejdžera sklono je samoozljeđivanju (Ross & Heath, 2002.), a taj postotak narastao je od 90-tih godina prošlog stoljeća. Mogući uzrok je sve raširenija depresija kod mladih, koju često prati nanošenje ozljeda samome sebi.
Nadalje, samoozljeđivanje je povezano sa opasnostima za daljnje psihičko zdravlje. Djevojke koje su razvile sklonost samoozljeđivanju pokazivale su slabije rezultate d svojih vršnjaka u svim mjerenjima pozitivne psihološke prilagodbe, a više na svim mjerenjima negativne psihološke prilagdbe, kao što su depresija i delikvencija.
I kao treći razlog za ozbiljno shvaćanje ovog problema, Beauchaine navodi da je samoozljeđivanje povezano sa rizikom razvoja graničnog poremećaja osobnosti u odrasloj dobi, odnosno kroničnog i teško izlječivog mentalnog stanja koje karakterizira impulzivno ponašanje, problemi u samoreguliranju osjećaja, promjene u raspoloženju i visoka stopa samoubojstva. Naime, samoozljeđivanje je jedan od najboljih prediktora koji za čak 75% povećava rizik od pokušaja samoubojstva u kasnijoj dobi. Ovaj je postotak svakako alarmantan.
Znanstvenici nisu sigurni zašto je samoozljeđivanje kod mladih u porastu i kako spriječiti taj trend.
Kada pitaju tinejdžere zašto si nanose ozljede, većina kaže da im takvo ponašanje pomaže u reguliranju prevladavajućih negativnih emocija, uključujući bijes, tugu i osjećaj odbačenosti. Ta funkcija reguliranja osjećaja može se pojavljivati zato što ozljede potiču izlučivanje endogenih opioida, kemijskih spojeva koje tijelo proizvodi kako bi umanjilo bol. U ponavljanim epizodama samoozljeđivanja, sustav izlučivanja tih kemijskih spojeva postaje učinkovitiji u smanjenju fizičke i psihičke boli.
Kao što je spomenuto ranije, bez obzira što samoozljeđivanje povećava šanse za pokušaj samoubojstva i što je doista veliki postotak mladih posegnulo za ovom vrstom olakšavanja boli, još uvijek se ono ne smatra pitanjem opće javnog zdravstva, pa se vrlo malo ulaže u istraživanja.
Stručnjaci bi željeli bolje upoznati mehanizme u mozgu i načine najbolje prevencije. Ono što se do sada radi jest hospitalizacija mladih, razgovor sa psiholgom i više-manje liječenje posljedica.
Kako bilo, ukoliko primjetite rane, ogrebotine ili ožiljke na rukama, bedrima ili šakama svojih tinedžera, istog trena potražite stručnu pomoć. Obratiti se Hrabrom telefonu na besplatan broj 0800-0800, svakim radnim danom od 9 do 18 sati, a pomoć možete dobiti i u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, visoko specijaliziranoj ustanovi za pomoć djeci s različitim traumatskim iskustvima.
(Napomena: Theodore Beauchaine je profesor psihologije na Sveučilištu u Washingtonu, gdje je i direktor projekta psihološke prilagodbe djece i adolescenata. Urednik je stručnih časopisa "Psihopatologija djece i adolescenata" i "Psihofiziologija" te autor knjige "Oxfordski vodič kroz probleme samoubojstva i samoozljeđivanja" )
(JK, Izvor: cnn.com)