Mnogi kažu kako je biti roditelj najteži posao na svijetu. Neki tvrde kako je najzahtjevnije brinuti o bebi, drugi pak vjeruju u onu poznatu izreku "mala djeca-male brige, velika deca-velike brige". U svakom slučaju, biti roditelj veliki je izazov koji u naš život donosi brojne lijepe, ali i neke manje lijepe promjene.
Već nakon što se iz rodilišta vrate kući, mnoge se žene suočavaju s postporođajnom depresijom, a onda, kad se vrate ne posao, nailaze na novu poteškoću: usklađivanje privatnog i poslovnog života. Žongliranje između kućanskih poslova, brige za djecu, njegovanja partnerskog odnosa te samog posla može nekad doista djelovati kao nemoguća misija. U nekim danima činit će nam se da nismo na razini zadatka i tad ćemo se osjećati preopterećeno, odnosno kao da smo "pregorjele".
Je li riječ samo o stresu ili o burnout sindromu?
Vjerojatno si od drugih roditelja mnogo puta čula, a i sama izgovaraš rečenica tipa: „Previše mi je svega“, „Osjećam kao da ću eksplodirati“, „Ne mogu više“ i slično. No, koja je razlika između uobičajenog, svakodnevnog stresa i ozbiljnog problema – tako zvanog burnout sindroma? Zapravo, stres prelazi u osjećaj „sagorijevanja“ kad negativne emocije postaju intenzivnije i dublje. Stres najčešće traje kratko, do nekoliko dana i vezan je za neku specifičnu situaciju koja je posebno zahtjevna – na primjer, kad su nam djeca bolesna. Burnout je pak dugotrajan osjećaj iscrpljenosti i nezadovoljstva.
Burnout ili ipak depresija?
Možda se pitaš koja je razlika između burnout sindroma i klasične depresije. Da je riječ o burnoutu prepoznat ćemo po tome što su osjećaji bezvoljnosti povezani samo s brigom o djeci i obiteljskim obavezama, dok kod depresije taj osjećaj prevladava tijekom cijelog dana, bez obzira na to gdje se nalazimo ili što radimo.
Simptomi burnouta
Kod burnouta na poslu obično najprije nastupa osjećaj iscrpljenosti, a slijedi emocionalno distanciranje. Slično se događa i kod roditeljskog burnouta – osjećamo da konstantno nemamo energije i postajemo manje emocionalno involvirani u odnosu s našim djetetom. Kad to osvijestimo neminovno slijedi osjećaj grižnje savjesti i sumnje u vlastite roditeljske sposobnosti. Tako upadamo u začarani krug samoosuđivanja i osjećaja preforsiranosti.
Ovo su znakovi burnouta koje bi svakako trebala shvatiti ozbiljno:
- Osjećaš kako samo želiš da te svi puste na miru
- Često te muči grižnja savjesti
- Sumnjaš u sebe i svoje roditeljske kompetencije
- Stalno se osjećaš iscrpljeno, pogotovo na psihičkoj razini
- Imaš probleme sa spavanjem koji nemaju veze sa samom djecom
- Zapuštaš sam u sebe, svoje zdravlje i izgled
- Bezvoljna si i nemaš motivacije te svoje obaveze obavljaš "robotski"
Nažalost, burnout se nerijetko ne shvaća dovoljno ozbiljno – moguće je da će osobe u našoj okolini na sam spomen ovog termina reći kako je riječ o još jednoj modernoj izmišljotini te kako naši roditelji ili preci sigurno nisu imali takvih problema, iako su im životni uvjeti možda bili teži. Ipak, burnout je itekako stvaran onima koji se s njim suočavaju pa odmahivanje ruke i umanjivanje problema neće biti ni od kakve pomoći, eventualno će samo pogoršati situaciju. Umjesto toga, roditelji koji osvijeste da su „izgorjeli“ mogu razgovarati sa stručnom osobom, a također, postoje i načini kako si mogu sami pomoći - i to odmah:
- Zaboravi ideju da trebaš biti savršen roditelj. Nitko nije savršen! Stres je nemoguće sasvim eliminirati iz svakodnevice, ali donekle možeš promijeniti način kako reagiraš na stresne situacije. Jednostavno moraš ponekad i sebe staviti na prvo mjesto. Popij tu kavu dok je još topla, čak i ako ti je kuća u kaosu, brdo neopranog rublja u kupaonici, a klinci vrište i trče po kući. Ne moraš sve odmah i ne moraš stalno svima biti dostupna.
- Postoji afrička izreka o tome da je za podizanje djeteta potrebno cijelo selo. Neka ti nikad ne bude neugodno tražiti pomoć. U modernim zajednicama možda više nemamo cijelo selo iza sebe, ali prihvati sve koji ti žele pružiti podršku, bilo da su to bake i djedovi, susjedi ili prijatelji.
- Partneri trebaju pravedno podijeliti kućanske posve među sobom, baš kao i brigu oko djece. To možda nije moguće postići u omjeru 50:50, ali je važno da se postigne fer dogovor. Čak i ako jedan roditelj radi, a drugi je na porodiljnom, to ne znači, da je zaposleni roditelj oslobođen svih obiteljskih obaveza i da preostalo slobodno vrijeme može samo ležati pred televizorom.
- Odvoji vrijeme u danu ili tjednu koje ćeš provoditi sama, čineći nešto što te veseli, bilo da je to čitanje, odlazak u šetnju ili na kavu s prijateljicom. Oba parter trebaju dogovoriti svoje vrijeme za sebe i međusobno se podržavati u tome.
- Budi manje stroga prema sebi. Nisi ispekla kolač za Uskrs nego si uzela kupovni? P što onda! Pronađi načine kako samu sebe poštedjeti, nitko ti to neće zamjeriti pa ne bi trebala ni ti sama sebi. Umjesto da kuća buda savršeno čista i da svaki dan na stolu bude ručak od tri slijeda, djeci je puno važnije da imaju opuštene i nasmijane roditelje. A ako se roditelji osjećaju dobro, atmosfera u obitelji bit će pozitivna, bez obzira na brdo prljavog posuđa ili prašinu na policama.
POGLEDAJ VIDEO: KAKO SMIRITI DIJETE?