'Bez uvrede, ali...'
'Nemam ništa protiv njih, ali...', 'Dobro si to napravio, ali...' - ovu rečeničnu konstrukciju sigurno si čula nebrojeno puta, a upravo je ona često brutalna. U njoj se pokušava zamaskirati uvreda, no stvar je u tome da ono što slijedi nakon ALI pobija sve ono dobro. Kad kažemo 'bez uvrede' smatramo da smo se na vrijeme ogradili i da ne vrijeđamo drugu stranu. Itekako ju vrijeđaš. Te te dvije riječi ne oslobađaju odgovornosti naspram onoga što će uslijediti. Druga strana, u ovom slučaju dijete, pomislit će da nikad nije dovoljno dobro.
Zamisli sad što bi se dogodilo da takvu rečenicu slušaš gotovo svaki dan - sigurno bi čula samo ono što dolazi nakon ali, a tako izrečena kritika ne djeluje konstruktivno ni motivirajuće. Umjesto toga, bolje je nježnije pristupiti i otvoriti prostor za dijalog. I djetetu bez galame dati povratnu informaciju iz koje će uvidjeti što bi moglo bolje.
