'Pusti, ja ću'
Jasno nam je da si nekad u žurbi pa ti je dugo čekati da se dijete samo počešlja, pospremi igračke ili nahrani ljubimca. Situacija je bezbroj. I onda uskačeš ti - brzinski, a možda i nervozno preuzimaš djetetov zadatak. Možda mu, recimo, bez objašnjenja, ispraviš ono što nije dovoljno dobro napravio i sve završavaš riječima 'pusti, ja ću'.
Takva metoda nije dobra iz više razloga - dijete zaslužuje objašnjenje jer jedino tako može naučiti i sama njegova inicijativa već je dobar smjer k usvajanju navika. Postupkom preuzimanja napola njegova posla dijete uviđa da je ono što on/ona napravi manje vrijedno od tvoje radnje. Posebice ako je sve popraćeno visokim tonom. Napomenimo da svakako postoje radnje koje su djetetu zahtjevne i o kojima treba učiti na tvom primjeru, ali ovdje govorimo o odraslima 'banalnim', svakodnevnim zadacima. Upravo kroz njih dijete uči o samostalnosti i gradi samopouzdanje.
