Mnogi parovi reći će da su dugo bili nesretni i otuđeni u braku, ali da su razvod odgađali zbog djece, odnosno kako njihova mala djeca ne bi previše patila No nova studija pokazala je da će tinejdžeri puno više patiti zbog razvoda i odvajanja od jednog roditelja, nego mala djeca. Rezultati studije su pokazali da što su djeca starija, to je veći rizik da će se upustiti u neželjena ponašanja i neposluh, a u pozadini čega su povrijeđenosti nastale tijekom razvoda njihovih roditelja.

Studiju je proveo University College London , na 6.000 djece u Ujedinjenom Kraljevstvu. Proučavali su mentalno zdravlje djece od 3, 5, 7, 11 i 14 godina. U jednoj grupi su bila djeca razvedenih roditelja, a u drugoj djeca čiji roditelji nisu bili razvedeni. Proučavali su poteškoće u psiho-emocionalnom području poput lošeg raspoloženja, naglih promjena raspoloženja, napetosti i anksioznosti, socijalne izolacije i problema u ponašanju.

Rezultati su pokazali da što su djeca bila starija, problema je bilo više. Djeca starosti od 7 do 14 godina najviše su patila zbog razvoda roditelja i imala najizraženije emocionalne probleme, a u odnosu na djecu istih dobnih skupina čiji se roditelji nisu razveli. Psiho-emocionalni problemi javljali su se bez obzira na ekonomski status obitelji, odnosno kako kod onih iz bogatijih, tako i kod onih iz siromašnijih obitelji. No kod djece mlađe od 7 godina, nije bilo nekih značajnijih razlika u ponašanju ili emocionalnim poteškoćama kod djece razvedenih i nerazvedenih roditelja.

Što kažu psiholozi koji nisu sudjelovali u istraživanju?

Međutim, psiholozi i psihijatri koji rade s parovima u razvodu i njihovom djecom, kažu kako to nema veze s dobi djeteta. Očekivano je da tinejdžeri teže podnose razvod jer su ionako u dobi u kojoj tek razvijaju racionalno i razumno razmišljanje, kad su pod velikim pritiskom od strane vršnjaka, očekivanja, pronalaska vlastite individualnosti, ali i osjećaja pripadnosti grupi. Pubertet je sam po sebi težak, a ako tu još dodamo ružni razvod roditelja, nekomunikaciju među članovima obitelji, strah od gubitka roditeljske ljubavi i sigurnosti, vjerojatnije je da će kod starije djece doći do problema u ponašanju.

Najvažniji faktor, prema njihovom iskustvu, koji utječe na to hoće li dijete imati emocionalnih ili ponašajnih problema je kako roditelji prezentiraju sebe u procesu razvoja i koliko iskreno govore o svojim emocijama. Tinejdžeri su pametni i mogu shvatiti da se njihovi roditelji više ne slažu i ne mogu više biti zajedno. No važno je kako će roditelj, svaki zasebno, upravljati svojim osjećajima i kako će razgovarati s djetetom. Starija djeca obraćat će pozornost najviše na to kako roditelj sebe portretira i doživljava kao stranku u razvodu. Da li se roditelj predstavlja kao nemoćan, povrijeđen, jadan, slab ili je "odrastao" u smislu da je čvrst, odgovoran, stabilan, iako je tužan i razočaran. Otvorena komunikacija s djecom je najvažnija komponenta, kažu psiholozi i to bez obzira na dob djeteta.

Djeci, bez obzira koliko godina imaju, mora se jasno dati do znanja da nisu oni uzrok razvoda i da nisu učinili ništa loše. Treba ih se uvjeravati da su voljena i da će biti voljena od oba roditelja te da imaju podršku i pomoć i dalje, iako roditelji više ne žive u istom kućanstvu. Pri tome treba biti iskren i također slušati što djeca osjećaju i misle.