LJEPOTA KULTURNE BAŠTINE
Postavljanje granica može biti lako: Sedam situacija kada je važno djeci reći 'ne'
1. siječnja 1970.
Postavljanje granica djeci može biti veliki izazov. Djeca mogu neumoljivo moliti, cjenkati se, plakati ili optuživati kako bi dobila što žele, a naravno da nijednom roditelju u takvim situacijama nije lako. Neki popuštaju samo kako bi izbjegli bitku, a drugi se osjećaju krivima što su razočarali svoju djecu. Rečenice poput sljedećih izuzetno su teške za roditelje:
"Molim te, mogu li?"
"Nikada mi ne dopuštaš da to učinim. Nije pošteno! Sestri uvijek dozvoljavaš."
"Svi drugi mogu to učiniti. Zašto ja nikad ne mogu?"
Klinička psihologinja Eileen Kennedy-Moore s Princetona objasnila u kojih sedam situacija je djeci potrebno reći "ne" i dala neke naputke kako to najlakše učiniti.
Sprječavanje štete glavni je razlog za odbijanje. Djeca mogu imati problem s predviđanjem loših ishoda, pa im trebaju smjernice odraslih kako bi im pomogle u razumnom odabiru. Reći djeci "ne" u ovakvim situacijama pomaže im da razmišljaju unaprijed. Ponuda alternative može djecu usmjeriti na sigurnije aktivnosti. Na primjer:
Ponekad djeca traže od roditelja da za njih naprave stvari koje bi mogli sami učiniti. Iako nema ničeg lošeg u povremenopomaganju, djeca trebaju vježbu da bi postala kompetentna i da sebe vide kao osobu koja doprinosi obitelji. Raditi stvari umjesto djece ne pomaže im da postanu sposobni. Ponudi objašnjenje ili podršku, ali ohrabri ih da preuzmu odgovornost. Na primjer:
Okruženi smo oglasima, ali kupovati sve što je privlačno nije zdravo, a ni pametno. Iako je povremena kupovina igračke u redu, zasigurno ne bi trebala osjećati obvezu da kupiš djeci sve što im se sviđa ili žele. Ovo ne pomaže djeci da se nauče nositi s razočaranjem i da znaju da im se nešto može svidjeti, ali da to ne moraju posjedovati. Treba djeci dopustiti da izraze želju, ali ne popustiti u kupovini nepotrebnog predmeta. Na primjer:
Čak i kada namjeravamo učiniti nešto što naša djeca žele, ponekad nas životne okolnosti u tome spriječe. Ako u ovim situacijama kažemo "ne" pomažemo djeci da se nauče strpljenju i fleksibilnosti. Izrada novog plana može pomoći djeci da se nose s odgodom.
Djeca su prirodno usmjerena na sebe, ali svjesnost o tuđim potrebama pomoći će im da nauče razmišljati u drugom smjeru i da nauče što je velikodušnost. Razgovor o tuđim osjećajima olakšava djeci da mirno prihvate druge izbore. Na primjer:
Ogorčenost je otrov u bilo kojem odnosu. Obično je bolje nešto ne raditi nego to raditi s gorčinom i ljutnjom. Ovaj način ne pomaže djeci da nauče o zdravim granicama ili kompromisima. Možeš djeci predložiti alternativu koja će im olakšati prihvaćanje.
Djecu učimo o našim vrijednostima kroz izbore koje mi sami donosimo. Ponekad si možda jedini roditelj koji donosi određenu odluku, a tvoje dijete će glasno protestirati, ali moraš biti vjerna svojim uvjerenjima. Ovakvi stavovi učit će djecu što su prioriteti i integritet. Možda će pomoći ako djeci pokušaš objasniti o čemu se radi, ali ne moraš svoju djecu uvjeravati da si u pravu. Na primjer:
PRATITE NAS
RTL DIGITALNI PROIZVODI
2025. Sva prava pridržana