
Postavljanje granica može biti lako: Sedam situacija kada je važno djeci reći 'ne'

Postavljanje granica djeci može biti veliki izazov. Djeca mogu neumoljivo moliti, cjenkati se, plakati ili optuživati kako bi dobila što žele, a naravno da nijednom roditelju u takvim situacijama nije lako. Neki popuštaju samo kako bi izbjegli bitku, a drugi se osjećaju krivima što su razočarali svoju djecu. Rečenice poput sljedećih izuzetno su teške za roditelje:
"Molim te, mogu li?"
"Nikada mi ne dopuštaš da to učinim. Nije pošteno! Sestri uvijek dozvoljavaš."
"Svi drugi mogu to učiniti. Zašto ja nikad ne mogu?"
Klinička psihologinja Eileen Kennedy-Moore s Princetona objasnila u kojih sedam situacija je djeci potrebno reći "ne" i dala neke naputke kako to najlakše učiniti.
Sprječavanje štete glavni je razlog za odbijanje. Djeca mogu imati problem s predviđanjem loših ishoda, pa im trebaju smjernice odraslih kako bi im pomogle u razumnom odabiru. Reći djeci "ne" u ovakvim situacijama pomaže im da razmišljaju unaprijed. Ponuda alternative može djecu usmjeriti na sigurnije aktivnosti. Na primjer:
Ponekad djeca traže od roditelja da za njih naprave stvari koje bi mogli sami učiniti. Iako nema ničeg lošeg u povremenopomaganju, djeca trebaju vježbu da bi postala kompetentna i da sebe vide kao osobu koja doprinosi obitelji. Raditi stvari umjesto djece ne pomaže im da postanu sposobni. Ponudi objašnjenje ili podršku, ali ohrabri ih da preuzmu odgovornost. Na primjer:
Okruženi smo oglasima, ali kupovati sve što je privlačno nije zdravo, a ni pametno. Iako je povremena kupovina igračke u redu, zasigurno ne bi trebala osjećati obvezu da kupiš djeci sve što im se sviđa ili žele. Ovo ne pomaže djeci da se nauče nositi s razočaranjem i da znaju da im se nešto može svidjeti, ali da to ne moraju posjedovati. Treba djeci dopustiti da izraze želju, ali ne popustiti u kupovini nepotrebnog predmeta. Na primjer:
Čak i kada namjeravamo učiniti nešto što naša djeca žele, ponekad nas životne okolnosti u tome spriječe. Ako u ovim situacijama kažemo "ne" pomažemo djeci da se nauče strpljenju i fleksibilnosti. Izrada novog plana može pomoći djeci da se nose s odgodom.
Djeca su prirodno usmjerena na sebe, ali svjesnost o tuđim potrebama pomoći će im da nauče razmišljati u drugom smjeru i da nauče što je velikodušnost. Razgovor o tuđim osjećajima olakšava djeci da mirno prihvate druge izbore. Na primjer:
Ogorčenost je otrov u bilo kojem odnosu. Obično je bolje nešto ne raditi nego to raditi s gorčinom i ljutnjom. Ovaj način ne pomaže djeci da nauče o zdravim granicama ili kompromisima. Možeš djeci predložiti alternativu koja će im olakšati prihvaćanje.
Djecu učimo o našim vrijednostima kroz izbore koje mi sami donosimo. Ponekad si možda jedini roditelj koji donosi određenu odluku, a tvoje dijete će glasno protestirati, ali moraš biti vjerna svojim uvjerenjima. Ovakvi stavovi učit će djecu što su prioriteti i integritet. Možda će pomoći ako djeci pokušaš objasniti o čemu se radi, ali ne moraš svoju djecu uvjeravati da si u pravu. Na primjer: