Prije no što rodimo svoje prvo dijete obično se dobro pripremimo - to su sati i sati googlanja, čitanje svih knjiga o njezi i odgoju djece koja nam dođu pod ruku, beskrajni razgovori s iskusnim mamama… Gotovo kao da idemo na ispit života.

Ali onda dođe naš mali smotuljak i iz dana u dan, kako od novorođenčeta postaje puzavac, a od puzavca vrtićarac, sve ono što smo mislile da smo naučile pada u vodu. Djeca su naime izvrsni učitelji, a što znači biti mama spoznamo tek kad to stvarno i postanemo - ništa nas na to ne može pripremiti.

Kad opet ostanemo trudne, prisjećamo se kakve smo bile prvi put, što smo napravile pogrešno, a što smo propustile učiniti. Na neki način, iako je naravno svako dijete drugačije i ima različite potrebe, sada imamo priliku biti opuštenije i učiti na vlastitim greškama (što dakako ne znači da nećemo napraviti neke nove).
Evo koje su najčešće stvari za koje mame kažu kako bi ih u drugoj rundi napravile drugačije - slažeš li se s njima?