Ne organiziraj djetetu igru
Od izuzetne važnosti je djeci osigurati igru bez nadzora i strukture odraslih. Roditelji danas u velikoj mjeri upravljaju igrom i svakim slobodnim trenutkom svoje djece, naravno, u dobroj namjeri. Tako vrlo često na društvenima mrežama nailazimo na mame koje pokušavaju pronaći još kakve dodatne zanimljive aktivnosti za svoju djecu „jer im više ništa nije zanimljivo!“. Taj sindrom vrlo je zanimljiv, jer studije pokazuju da danas bilježimo porast mentalnih poteškoća kod djece zbog toga što djeca nemaju mogućnost slobodne igre (igre bez nadzora) i igre bez strukture odraslih. Slobodnom igrom, naime, djeca razvijaju fokus. Nažalost, slobodne igre sve je manje ili je uopće više nema. Djeca se više ne igraju – zbog velikih školskih obaveza i mnogobrojnih izvanškolskih aktivnosti, zbog ekrana kojima su izloženi u ogromnoj količini te zbog kontrole njihovih roditelja.
Kada nema slobodne simboličke igre (doktora, kuhanja i slično) tada nastaju problemi. Igra je biološki nagon. I pravi način razvoja u ranoj dobi je kroz igru jer djeca tada razvijaju simboliku, mogućnost planiranja i organiziranja stvari. Razvijaju rano pamćenje i sposobnost trpljenja frustracije. U igri s vršnjacima nije uvijek sve kako oni žele i da bi ostali unutra moraju naučiti tolerirati jer će ih njihovi vršnjaci u protivnome izbaciti iz igre. Tako uče kako tolerirati ako nije po njihovom i ostati u nekoj ulozi koja im je možda frustrirajuća. Ako glume psića, na primjer, i počnu ih boljeti koljena, oni nastavljaju igrati tu ulogu, sve kako bi ostali u igri – i tako toleriraju nelagodu. Dakle, pohvalno je ako svoje dijete pustiš da se samo ili s vršnjacima igra bez previše strukture i kontrole. Socijalno će tako više napredovati, učiti se ponašati u društvu, a razvijat će i nove sposobnosti i učiti se pravilima grupnog igranja – odnosno, dugoročno života.
