Ponekad je pravi izazov uspavati vašeg mališana, te velik broj roditelja muku muči s time na koji način bi trebali uspavati svoje dijete. Dok se neke majke zalažu za to kako uplakano dijete ne bi trebalo provjeravati i „ljuljuškati“ svakih pet minuta, drugima niti na kraj pameti nije ostaviti uplakanog mališana da se jednostavno – sam uspava.
I doista, velik je broj istraživanja u posljednje vrijeme suprotstavio ove dvije prakse. Dok neki tvrde da nema ništa loše u tome da se mališan jednostavno „isplače“ i tako lakše zaspe, drugi pak tvrde kako je u ovim trenucima najvažnija majčina prisutnost, te bi dijete prepušteno samo sebi moglo imati određene negativne posljedice. Posljednje u nizu istraživanja tvrdi – razlika ne postoji, kao niti posljedice po vašeg mališana.
Metoda „uspavljivanja plakanjem“
Ova je metoda službeno prepoznata osamdesetih godina, kada ju je nekolicina američkih istraživača nazvala „cry out“ („isplakati se“) metodom. Tada su stručnjaci tvrdili kako je kod beba plač zapravo neizbježan proces odlaska na počinak, te bi roditelji, umjesto tetošenja, trebali pustiti dijete da se isplače, te ono tada neće postati ovisno o majčinu dodiru nego će se naučiti samo uspavati. Mnogi pedijatri tada su stali iza ove teorije, potvrđujući kako za dijete korištenjem ove metode ne postoje negativne posljedice.
U međuvremenu su se često pojavljivala istraživanja koja su se bavila upravo ovom tematikom, te se svojevremeno moglo naići na nekolicinu njih koja su tvrdila da odvajanje od majke prije spavanja kod djeteta stvara stres koji je potom vidljiv u „ispadima“ agresije kod svakodnevnih aktivnosti poput igre. S druge strane, tu su i novopečene majke kojima je u većini slučajeva teško slušati svoju bebicu kako plače iz spavaće sobe, te će instinktivno podići mališana u naručje kako bi prestao plakati i – lakše zaspao.
Povećan stres je tek mit
Najnovije istraživanje na ovu temu provedeno je u Australiji. Tamošnji stručnjaci u svojim su zaključcima odlučni – djeca koja su puštena da se sama „uspavaju plakanjem“, nisu pokazala veću količinu stresa ili promjena u ponašanju od onih koje majke znaju i satima nositi u naručju kako bi utonula u san. Također, ističu kako razlike nije bilo niti u vremenu koje im je potrebno za uspavljivanje.
U spomenuto istraživanje bile su uključene dvije grupe beba – jednu je grupu majka uspavala u svom naručju kad je počelo plakanje, dok je druga grupa bila prepuštena sama sebi. Na mališanima je tijekom noći mjerena razina hormona stresa – kortizola, a isti test je ponovljen i nakon što se dijete ujutro probudilo. Istraživači su složni - razlika između dvije grupe nije bila vidljiva.
Jedinu razliku istraživači su uočili u činjenici da se djeca koja su bila „prepuštena sebi“ prije odlaska na počinak, manji broj puta spontano bude tijekom noći, točnije imaju nešto čvršći san.
Koju metodu odabrati?
Hoćete li svoju bebicu smirivati prije spavanja u naručju ili ćete ju prepustiti plaču, isključivo je vaša odluka. Ako ste naviknuli da je vaš mališan u svakom trenutku blizu vas, no se jednom “zalomi“ da zaista nemate snage za ustajanje i još jedno „ljuljuškanje“, grižnje savjesti i straha ne bi trebalo biti. Mališan će kad – tad postati iscrpljen i utonuti u san, a posljedica neće biti.