Noćno spavanje: je li beba samo nemirna ili ima poremećaj spavanja?

Jedno od deset beba i djece do 3 godine ima probleme sa spavanjem po noći. Oni su ujedno i pod većim rizikom od razvoja poremećaja spavanja u odraslijoj dobi, sugerira nova studija.

4fbb72e56609c

Kako roditelji mogu znati je li njihova beba samo malo nemirnija ili ima probleme sa spavanjem?

Novo istraživanje jedna je od rijetkih studija koja detaljnije sagledava ovaj problem koji mnogi roditelji, pa čak i pedijatri često previde. U istraživanju se promatralo djecu starosti od 6 mjeseci do 3 godine i otkrilo da su problemi u noćnom spavanju česta pojava u ovoj dobi. Oko 10% roditelja prijavilo je da njihova djeca imaju problema kao što su noćna buđenja, nemiran san ili da djeca teško zaspu.

Isto tako, stručnjaci su otkrili da roditelji često ne primjećuju ili ne uzimaju za ozbiljno znakove poremećaja spavanja kao što su glasno i često hrkanje - koji si faktor rizika za razvoj apneje (poremećaja disanja u spavanju), odnosno ne spominju ih pedijatrima.

Istraživanje je također dovelo u pitanje široko prihvaćeno mišljenje da djeca s vremenom "prebole" probleme sa spavanjem. U istraživanju, djeca koja su imala jedan ili više problema sa spavanjem u ranom djetinjstvu, bila su pod tri do pet puta većim rizikom od razvoja poremećaja spavanja u odrasloj dobi.

"Rezultati govore da problemi sa spavanjem kod djece nisu izolirani fenomen", kazala je voditeljica istraživanja dr. Kelly Byars sa Cincinnati Children’s Hospital Medical Centera. "Ako se oni događaju u ranoj dobi i djeca nisu liječena, najvjerojatnije će se pojaviti ponovno s vremenom."

Studija je objavljena u stručnom časopisu Pediatrics.

Koji su znakovi poremećaja spavanja kod beba i male djece?

Znakovi upozorenja variraju u širokom rasponu. No, indikatori potencijalnih problema kod djece su:
- glasno hrkanje nekoliko noći u tjednu,
- česta buđenja po noći (i dizanje iz kreveta),
- noćne more ili noćni teror,
- ako djetetu treba duže od 20 minuta da zaspi.

Ozbiljniji poremećaji spavanja često se smatraju problemom odraslih, no američko Nacionalno udruženje za zdravo spavanje procjenjuje da samo u Americi, 69% djece mlađe od 11 godina ima neki od problema vezanih uz spavanje. Mnogi roditelji ne znaju koje simptome poremećaja spavanja treba tražiti i kako ih odijeliti od normalnih izazova uspavljivanja malog djeteta i bebina nemirnog spavanja.

I mnogi pedijatri često previde ili ne dijagnosticiraju probleme sa spavanjem. Primjerice, u SAD-u je jedno istraživanje pokazalo da čak 50% pedijatara nikada ne pita roditelje za probleme sa spavanjem kada razgovaraju o zdravlju bebe ili malog djeteta.

Dr. Byars, koja je stručnjakinja za bihevioralnu medicinu spavanja, dnevno pregledava mnogo djece i sama kaže kako roditelji često sami postavljaju dijagnozu i smatraju da će problemi sa spavanjem nestati kako dijete raste. Mnogi smatraju da je to samo faza jer su tako čuli od prijatelja ili obitelji. To je istina za većinu djece (9 od 10), ali jedno od deset djece imat će trajne probleme sa spavanjem koji mogu prerasti u poremećaje.

Samo za primjer, čak 35% djece koja su imala probleme sa spavanjem kod prvog intervjua sa 6 mjeseci, i dalje su imala iste probleme dvije godine kasnije, kada su napunila 2,5 godine.

Roditelji često previde i potencijalne puno ozbiljnije probleme. Između 12 i 20 posto djece koja su sudjelovala u istraživanju, hrkalo je većinu dana u tjednu. Hrkanje je najprecizniji simptom prema kojem se određuje mogućnost nastanka apneje, no većina roditelja nije hrkanje prijavilo kao problem spavanja njihove bebe. Osobe koje pate od apneje, tijekom spavanja imaju zabrinjavajuće duge prekide u disanju. Kod djece apneja ima razne posljedice - zaostajanje u rastu, nemogućnost koncentracije i loš uspjeh u školi te neke oblike poremećaja u ponašanju.

Dr. Byars kaže da je najbolji način na koji roditelji mogu razaznati radi li se o fazi nemirnog sna ili poremećaju spavanja da promatraju dijete kroz duži period i vide da li problemi perzistiraju. "Ako dijete ima problema sa spavanjem kroz dva do tri redovna posjeta pedijatru (kroz 6-12 mjeseci), onda se vjerojatno radi o problemu koji treba pomnije promotriti i riješiti, a ne zaključiti da će nestati kako dijete raste", kaže dr. Byars.

"Kao što bismo mi u klinici kazali, ni jedan problem nije nevažan, ako ima utjecaja na cijelu obitelj", dodaje na kraju.