Preznojava se, njegovo srce ubrzano lupa i crven je u licu. Ponekad se zna ustati i hodati po stanu. Njegovi izbezumljeni roditelji pokušavali su ga probuditi u čemu su jednom uspjeli. Međutim, Patrik, umjesto da se potpuno razbudio, djelovao je vrlo smeteno i dezorijentirano. Ujutro se nije ničega sjećao. Roditeljima se čini kao da je Patrik budan, ali ništa ne doživljava, kao da se nalazi između „jave i sna“.
Patrikovim roditeljima se ove epizode čine vrlo dugim, no zapravo one brzo prolaze. Ono što je izuzetno važno u tim situacijama jest da roditelji ostanu smireni te neuplašeni jer će tek tako moći utješiti Patrika. Umjesto da ga pokušavaju probuditi, roditelji bi trebali pokušati biti uz njega, te dodirom i nježnim riječima mu davati do znanja da su uz njega. Roditelji koji se jako uplaše, teško smiruju svoje uplašeno dijete.
Zašto dijete ima noćne strahove? Mnoga djeca predškolske dobi doživi noćni strah i, ukoliko se ne ponavlja, nije potrebna stručna pomoć. Poželjno je da se s djetetom porazgovara o njegovim strahovima. No, najbolje ćete vidjeti čega se plaši ako promatrate ili sudjelujete u djetetovoj igri jer će putem odnosa koje će razviti između figurica indirektno reći čega se boji. Budući da verbalne sposobnosti djeteta nisu još razvijene kao kod odraslih te da ono možda nije svjesno čega se boji, teško će to i artikulirati. Zbog toga, pozorno promatrajte igru ili, ako ipak priča o svojim strahovima, ozbiljno ga poslušajte bez rečenica „to nije tako strašno“ jer da njemu nije tako strašno, ne bi se noću budilo. Također, dobro je imati na umu koji su razvojni strahovi karakteristični za dob djeteta kako bi se ti strahovi mogli bolje razumjeti.
Međutim, postoje djeca, poput Patrika, kod koje se noćni strahovi učestalo ponavljaju. Odraz učestalijeg buđenja tijekom noći, mogu biti odraz napetosti uzrokovan vanjskim ometajućim čimbenicima. Patrikove noćne strahove tako možemo razumjeti kroz prizmu obiteljske dinamike. Naime, njegovi roditelji su se zadnjih mjeseci često svađali jer je otac izgubio posao i obitelj se našla u financijskoj krizi. Budući da je Patrik povučeno dijete koje „nikome ne stvara problem“, on je svoj stres zbog roditeljskih svađa izražavao noćnim strahovima i još rijeđim uključivanjem u igru s vršnjacima.
Što učiniti? Ukoliko noćni strahovi ne prolaze i ukoliko se ponavljaju tijekom dva – tri mjeseca, poželjno je obratiti se psihologu koji će procijeniti da li je potrebna daljna terapija ili pak uputiti na medicinske pretrage. Terapija igrom je kao odabir za petogodišnjaka vrlo dobra jer se u njezinoj primjeni ne inzistira na razgovorima već se putem igre saznaje kako dijete doživljava sebe i svijet oko sebe te na temelju toga se rade daljnje intervencije. Također, budući da terapija igrom uključuje i savjetodavne razgovore s roditeljima, roditelji mogu saznati kako da pristupaju ubuduće prema Patriku kako bi se njegov razvoj mogao nastaviti odvijati normalno.
Piše: Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, www.centarproventus.hr