Stalna iscrpljenost
Preživjela si fazu novorođenčeta, uspjela si preživjeti prvu regresiju svoje bebe, konačno si naučila kako najbrže umiriti bebu, počela si s odvikavanjem od noćnog dojenja, skoro pa spavaš bez prekida svake noći…a opet, još uvijek si stalno, kronično iscrpljena.
Znala si da je iscrpljenost dio posla, ali nisi znala da je to zauvijek. Činjenica je da je održavanje malenog čovjeka na životu jednostavno iscrpljujuće. Pobrinuti se da su nahranjeni i presvučeni, udobni i stimulirani, zdravi, sretni i čisti i da dišu posao je od 24 sata. Nema prekida. I uvijek postoji nešto novo za brigu!
U početku je to SIDS, onda prođeš zonu rizika i oni jedu čvrstu hranu, pa si uvijek zabrinuta zbog gušenja, zatim nauče kako se kretati, pa si zabrinuta za sve smrtne zamke u domu i oko sve te odvratne stvari koje skupljaju s poda i stavljaju u usta, a baš zato što sve stavljaju u usta, počinju se razbolijevati cijelo vrijeme pa se sada imaš o čemu drugome brinuti! Ima li kraja?
