Riječ je o personaliziranim knjigama - knjigama u kojima je mali čitatelj, vlasnik knjige, ujedno i glavni junak priče.
Na ideju je, kaže, došla posve spontano, prisjetivši se priča iz vlastitog djetinjstva. Koliko god je već tada uživala u dječjoj literaturi, posebno bi je uveselile priče koje joj je mama pričala pred spavanje, a koje su počinjale ovako: "Bila jednom jedna djevojčica. Zvala se Andrijana". Kroz glavu bi joj prostrujalo: zar baš Andrijana? Isto kao ja? Jesam li to ja? Kako je to moguće? Zar ja pripadam čudesnom svijetu bajki – zajedno s vilama, čarobnjacima, gusarima?
Tražeći uzroke takve reakcije, i promatrajući djecu oko sebe, ova je mlada žena shvatila kako djeca, zapravo, ne žele samo slušati bajke, ona žele sudjelovati u njima! Zaključak je rezultirao čvrstom odlukom: čarobne, čudesne stvari i nevjerojatni, uzbudljivi događaji ne smiju biti rezervirani samo za tamo neke Pepeljuge, Snjeguljice, prinčeve i princeze. I Ana Horvat ima pravo biti dio tog maštovitog, čudesnog svijeta. I Ivan Jurčić također. I Mihael Živić, i Anita Bilić...
Vođena tom mišlju, ova je mlada spisateljica odlučila krenuti u poduzetničke vode. Kako sama kaže, pisanjem se bavi još od najranijih dana. U početku su njeni radovi bili dječji i djetinji. U tinejdžerskim godinama dječju su tematiku zamijenile introspektivne pjesme, tekstovi, eseji i crtice koji su se bavili svom težinom postojanja, da bi se kasnije ponovno vratila na dječju tematiku. Shvatila je, kaže, kako se upravo u takvim (dječjim i djetinjim) radovima krije sva mudrost i prava životna istina.
Od tada piše isključivo za djecu. A onda, negdje između priče o opernoj pjevačici žabi Barici koja je htjela osvojiti Hollywood i one o pužu koji je kupovao stan, sinulo joj je kako ne želi pisati samo za djecu, kako želi pisati o djeci - o svakom djetetu pojedinačno. Jer, na kraju krajeva, svakome od njih, zasebno, i duguje inspiraciju.
Ta ju je spoznaja sa spisateljskih voda odvela i u one poduzetničke. Uskoro je nastala Tvornica snova, inovativna izdavačka kuća koja izdaje isključivo knjige za djecu, i to ne bilo kakve, već isključivo one u kojima su ona sama glavni junaci.
Do sada je svjetlost dana ugledala tek jedna bajka - „Planet patuljaka“ koja opisuje djetetov posjet dalekom, sićušnom Smotuljkonu, tajnom prebavilištu patuljaka. Priča je iznimno maštovita i opisuje jedan posve drugi svijet, svijet u kom su ceste tobogani, a kuće bomboni. Svijet u kom su glavno prijevozno sredstvo divovske pčele, svijet u kom vrijeme sporije teče i mjeri se u smotuljastim sekundama, koje traju kao zemaljski sati. Ideju za ovu priču, kao i za sve druge koje je napisala, kaže, dobila je preko kratkog fleša. Pred očima joj je izronila slika divovskog djeteta koji stoji na sićušnom planetu. Komadi priče nastavili su se spontano slagati, i uskoro je sastavljen čitav mozaik: sićušan planet je Smotuljkon, dom patuljaka, a divovsko dijete koje stoji na njemu upravo ga spašava od strašne nevolje, odnosno napada okrutnih divova sa susjednog planeta.
Sudeći prema reakcijama djece, ovakve su bajke postigle upravo ono čemu se njihova autorica nadala: zapanjenost, začuđenost, laganu nevjericu, i, u konačnosti: čisto oduševljenje. "Promatrati ih kada u ruke prime knjigu o sebi samome, najljepša je nagrada koju sam mogla zamisliti. Za njih je to oživotvorenje čarolije. Ona mlađa se ponosno šepure i svima pokazuju „knjigu o meni“, a ona starija sve to doživljavaju puno ozbiljnije, osjećaju se počašćeno, a ne samo važno. I u jedinih i u drugih postignut je puni efekt, ono čemu se nadala: sjaj u očima i lagana nevjerica. Posebno me raduje činjenica da se pri čitanju ovakve knjige razina njihove koncentracije i stupanj interesa penje do neslućenih razmjera. Kad čujem da je jedan četverogodišnjak inzistirao da odsluša priču u samo jednoj večeri, a vjerujte, ima se tu što čitati, shvatim kako se cijeli trud isplatio. Djeca uvijek vraćaju stostruko", kazala je Andrijana.
Planovi za budućnost, kako sama kaže, možda i nisu tako detaljno „poduzetnički“ razrađeni, ali su maštoviti, veseli i grade se s puno ljubavi. U budućnosti uz Planet patuljaka vidi i sve one priče koje u ladicama čekaju svoje ilustratore, kao i one koje su još uvijek skrivene negdje duboko u njenoj glavi. Isto tako, želja joj je u Tvornicu snova dovesti što više vrijednih Snovotvoraca koje sve odreda vidi kao mlade kreativce s područja likovne, literarne pa čak i glazbene umjetnosti. Svi oni moraju ispuniti samo jedan preduvjet: moraju biti pravi Snovotvorci; na dječja srca lovci, za dječje osmijehe borci!
Što se tiče planova za blisku budućnost i knjiga koje su trenutno u pripremi, ne želi odati puno, ali obećava „tonu“ nezaboravnih pustolovina kroz koje će se, između ostalog, otkriti prava istina o dinosaurima, kako žive građani jedne države na oblaku, kako nastaju priče, kako se postaje superheroj od plastelina itd.
Posebno je raduje Ptičji Eldorado - maštoviti mini roman koji razotkriva jednu staru zabludu: ptice selice na jesen ne odlaze, zapravo, u toplije krajeve, već na godišnji odmor u Ptičji Eldorado, rajsku zemlju letećih stvorenja.
Naravno, i na taj put je odlučila povesti upravo vašeg mališana!