No to si rijetko mogu priuštiti jer takve trenutke osobne meditacije najčešće prekida glasno brbljanje djeteta koje uporno para tišinu u glavi. I ne staje...i ne prestaje...
Činjenica jest da neka djeca jednostavno ne prestaju brbljati. Sve počinje sa upornim ponavljanjem "brmmm, brmmm" i "ta, ta, ta" u dobi od 9 mjeseci, a završava u tinejdžerskoj dobi s drugom krajnošću (šute 'ko zaliveni' u svome svijetu).
Da ne ispadnemo previše strogi, brbljanje je većinu vremena simpatično, a posebno u predškolskoj dobi. Nikada se više nećemo tako nasmijati provalama, forama i krivo izgovorenim riječima kao tada. Brbljanje u ranoj dobi, kada se tek otkrivaju jezik, govor i pojedini termini, je potpuno normalna pojava, čak i poželjna. Jedini problem stvara nesposobnost ili nemogućnost roditelja da prate tu bujicu riječi, pitanja i zaključaka.
Najgora stvar koju možemo napraviti jest ušutkavati, sputavati djecu ili ih grditi, otjerati i kažnjavati zbog njihove komunikativnosti. Ima i boljih načina da ih se nauči kada, na koji način i koliko komunicirati s bližnjima.
1. Dijete želi da ga se čuje.
Mnogi roditelji smatraju da dijete brblja do iznemoglosti samo zato što želi zadobiti pažnju odraslih. No to rade samo ona djeca čiji roditelji nemaju vremena za razgovor i slušanje. Ukoliko djeci poklonimo pažnju i doista nastojimo čuti što nam govore, brbljanje se pretvara u razgovor. Naravno, nije uvijek vrijeme za razgovor, pa će sljedeći korak biti - upozoriti i naučiti dijete kada (ni)je vrijeme za razgovor.
2. Ono što je važno našem djetetu, možda nije ono što je važno nama.
Kada se vrati iz vrtića, odrasli silno žele znati što je dijete novo naučilo. Istovremeno dijete svim silama želi ispričati kako je dragalo hrčka. Poslušajmo priču djeteta kako je u rukama držalo hrčka. Postavljajmo pitanja o hrčku. Podijelimo uzbuđenje. Nakon toga dijete će imati više volje nastaviti razgovor o temama koje zanimaju nas i neće cijeli dan pokušavati zadobiti našu pažnju brbljanjem o hrčku.
3. Prihvatimo rupe u razgovoru.
Ljudi se najčešće osjećaju neugodno kada usred razgovora zavlada tišina i imaju je potrebe ispuniti nekim pitanjem ili upadicom. No, razgovor se sastoji od pričanja, slušanja i rupa. Ako ste brbljanje uspjeli pretvoriti u razgovor, a dijete se odjednom zbunilo i treba mu vremena da nastavi priču, dozvolite mu da dovrši izlaganje. Ukoliko odustanete od njegovih priča i brbljarija te se okrenete i odete, dogodit će se daljnje frustracije i nezadovoljstva.
A oni će najvjerojatnije izazvati nove brbljarije bez smisla kako bi se zadobila pažnja, a time smo opet na početku.
(JK)