.
Ako nešto od spomenutog i vaše dijete ima naviku raditi, nemojte previše brinuti i paničariti. Većina djece vrtićke dobi na ovaj se ili onaj način igra s kosom, dira se po licu, čupka, gricka noktiće i slično. Iako te navike smetaju roditelje, većina ih nestaje spontano kako dijete odrasta. Uzrok ovakvim ponašanjima može biti različit, ali najčešće se radi o znatiželji, dosadi ili rješavanju neke unutarnje napetosti. Ponavljanje nekih poznatih radnji koje nazivamo lošim navikama, zapravo je način da se dijete utješi.
Isto tako, većina tih navika su bezopasne za zdravlje djeteta. Da, dijete si stavljanjem prljavih prstića u usta i nos može prenijeti viruse i bakterije iz okoline, no stručnjaci kažu da pravi problem nastaje kada loše navike počnu utjecati na djetetov socijalni razvoj ili pak djeluju na sveopću kvalitetu djetetova života. Pojednostavljeno rečeno, dijete koje siše palac ili kopa nosić u društvu druge djece koja su to odavno prerasla, može već u vrlo ranoj dobi imati problema sa socijalizacijom i doći na pik vršnjaka koji mu mogu zadirkivanjem otežati socijalizaciju.
Isto tako, dosta ovisi o tome koliko loše navike utječu na druge djetetove aktivnosti. Primjerice, sisanje palca i grižnja noktića može imati utjecaj na djetetove navike jedenja, na razvoj govora i na interakciju s drugom djecom.
Ukoliko roditelji žele pomoći djetetu da se riješi neke loše navike, važno je da to rade na ispravan način koji će dovesti do uspjeha. Kako to učiniti?
Nikako se nemojte uhvatiti u zamku pažnje. Ako ćete djetetu samo ponavljati da nešto ne smije raditi ili ga zbog toga grditi, u dječjoj glavici te će se poruke transformirati u "vidi, kad ovo radim, dobivam pažnju svojih roditelja". Kao i kod mnogih drugih stvari, ne stavljajte preveliki naglasak na ono što želite promijeniti kod djeteta.
Najbolji način je pomoći djetetu da samo bude motivirano promijeniti neku naviku. Prije svega dobro promislite što dijete dobiva ponavljanjem neke loše navike. Ako čupka kosicu, da li se na taj način rješava nervoze? Ako gricka noktiće, da li na taj način rješava neku frustraciju? Koju? Ako kopa nosić, da li na taj način pokazuje da mu je dosadno i da mu treba nešto da si zaposli ručice? Ako sisa palac, da li na taj način traži utjehu? Promotrite u kojim se situacijama ovakva ponašanja najčešće ponavljaju. Ako je potrebno, zapišite si na papir.
Potom dobro razmislite postoji li neka alternativa kojom bi naviku mogli zamijeniti nekim prihvatljivijim oblikom ponašanja. U početku može biti neka konkretna zamjena, primjerice, umjesto palca djetetu ponudite gumenu narukvicu koju će nositi i po potrebi stavljati u usta kao prijelazni objekt. Ako dijete grize noktiće, kad ga vidite da to radi, jednostavno mu ponudite neku zamjenu da umiri nervozu. Na primjer, možete mu reći "Idemo grickati suncokretove sjemenke i malo porazgovarati. Može?". Ako kopa nosić iz dosade, zaposlite mu s nečim prstiće. Ako dijete nešto radi jer se pokušava utješiti, odmah prekinite ono što ste radili i ponudite mu tu utjehu u vidu maženja, škakljanja, milovanja. Budite ustrajni i nudite alternative koliko god to dugo bude potrebno. Na taj način djetetu pokazujete da postoje i drugi načini da se riješi neke negativne emocije, dosade ili napetosti.
Dobar regulator u svemu mogu biti i vršnjaci. Prije ili kasnije druga će djeca reći mališanu "Što to radiš?" ili "Ti uvijek to radiš", a to može biti snažan motivator djetetu da koristi alternativu lošoj navici ili da se samoregulira po tom pitanju.
Vrlo dobar učinak imaju i pozitivne strategije bazirane na razumijevanju i pohvali, odnosno nagradi. Ne štedite na pohvalama, ali kad ih upućujete budite konkretni. Pohvalite konkretno djetetovo ponašanje. Nemojte koristiti neke općenite fraze tipa "Baš si dobar dečko/curica". Dijete treba čuti konkretnu pohvalu za konkretnu promjenu ponašanja: "Jako sam ponosna na tebe jer jučer na rođendanu nisi sisala prstić pa si se lijepo mogla razgovarati s drugom djecom i igrati".
Nekada se preporučivalo da se djeci namažu prstići nečim što ima odvratan okus kako ne bi sisali palac ili grizli noktiće. Ako ste ovu metodu isprobali i nije funkcionirala, to je vjerojatno zato što ste djetetu instantno oduzeli tehniku smirivanja što je dovelo do još veće napetosti i frustracije i potaknulo mališana da još opsesivnije ponavlja radnju za koju sigurno zna da će ga umiriti.
U rješavanju loših navika treba biti blag, strpljiv i mudar. Niti odrasla osoba ne može se preko noći riješiti neke ružne navike. Navodno je za to potrebno oko 52 dana. Stoga promatrajte dijete, pokušajte dokučiti što želi postići svojim ponašanjem, a potom ga lagano preusmjeravajte prema alternativama ne stavljajući preveliki naglasak na neželjeno ponašanje, odnosno na način da dijete ni ne primijeti da ga usmjeravate prema onome što želite postići.