sve ovo na popisu je omiljenih slastica i jela kod djece zbog čega smo svi svjesni da unose previše bijelog ili rafiniranog šećera u organizam. To potvrđuje i većina studija o konzumaciji šećera kod djece i odraslih, a koje su potrebne kako bi se pratilo zdravstveno stanje nacija i budućih generacija.
Osjet okusa za slatko najsnažnije i najbrže se razvija već kod beba. Biolozi i antropolozi tvrde da nam je želja za slatkim i pretjerivanje u slatkom urođena, jer su naši preci, kad bi naišli na prirodni izvor slatkog (koji im je jedini i bio dostupan), recimo divlju smokvu, morali brzo i neumjereno obrstiti sve plodove prije nego ih pokradu majmuni ili neke druge životinje. Mi još uvijek imamo taj isti mozak i želja za slatkim, kao i pretjerivanje u slatkom, zapisana nam je u biologiji.
Međutim, voćni, prirodni šećer je drugo. Ono što naša djeca danas jedu je rafinirani, industrijski šećer koji se uzima u (pre)velikim količinama i dugoročno izaziva ozbiljne posljedice poput: prekomjerne tjelesne težine, zamašćivanja jetre, razvoja dijabetesa, kožnih oboljenja, karijesa, probavnih problema i podložnosti infekcijama zbog bujanja određenih bakterija u tijelu koje se hrane šećerima, pa i visokog krvnog tlaka koji se do nedavno smatrao bolešću starijih ljudi.
Rafinirani šećer nema nutritivnu vrijednost za razvoj, ali je jako kaloričan.
Koliko šećera dnevno je prihvatljivo kad su djeca u pitanju?
Nije potrebno dalje dokazivati da previše šećera za nikoga nije dobro. No roditelji se zasigurno pitaju - koliko je šećera dnevno ok? To prije svega ovisi o dobi djeteta, a stručnjaci nutricionisti i pedijatri složili su se oko ovih količina:
- djeca dobi 4 do 6 godina: 19 grama ili maksimalno 4 malih (čajnih) žličica - djeca dobi od 7 do 10 godina: 24 grama ili maksimalno 5 malih (čajnih) žličica - djeca od 11 godina nadalje: 30 grama ili maksimalno 6 malih (čajnih) žličica
U prve tri godine rafinirani šećer se uopće ne preporučuje bebama i maloj djeci, osim onog iz prirodnih izvora - voća, povrća i žitarica.
Čime zamijeniti šećer?
Postoji nekoliko trikova kojima se šećer može zaobići, a da djeca i dalje uživaju u slatkim poslasticama:
- Umjesto kupovnih sokova pokušajte im cijediti ili miksati sok iz svježeg voća, a voće birajte ovisno o sezoni. Zimi će to biti naranče, jabuke i kruške, a ljeti to mogu biti kupine, jagode, maline i drugo fino bobičasto voće. Ako je miksano voće pregusto, najbolje ga je razrijediti običnom vodom i tako napraviti sok.
- Kupovne kekse zamijenite domaćim, napravljenim od zobenih pahuljica, integralnog brašna i malo meda ili crne čokolade.
- Kupovne đemove i pekmeze zamijenite domaćima u kojima nije dodan nikakav šećer.
- Kad kupujete hranu, provjerite na deklaraciji koliko šećera u njoj ima. Na primjer, čašica običnog jogurta sadrži 4,6 g šećera, dok čašica voćnog jogurta ima oko 14 g šećera. Pa ako vaše dijete ima između 4 i 6 godina te "smije" dnevno 19 g šećera, s jednim voćnim jogurtom, već ste mu gotovo i dali dnevnu preporučenu dozu.
- Umjesto zaslađenih žitnih pahuljica, kupite cjelovite zobene pahuljice i slatkog voća, te napravite djetetu (i sebi) ugljikohidratni doručak koji će dati energiju, a nema dodanog industrijskog šećera.
- Šećer zamijenite medom u pripremi obroka, kod je to moguće.