Jesu li djeca u današnje vrijeme dovoljno zaštićena u školama? Može li se napraviti kvalitetan presjek između sigurnosti u privatnim i javnim školama? Može li zapravo itko jamčiti kako se učenicima u školi ne može ništa dogoditi?
Pitanja su ovo na koja roditelji najčešće ne dobivaju odgovor prilikom upisa svoje djece u srednju ili osnovnu školu. Nasilje među djecom, fizičko, psihičko i nasilje na internetu sve više dobiva na važnosti, ali se i sve češće događa. Škole se često ograđuju od te teme i tvrde kako ne mogu utjecati na ponašanje svojih učenika te kako na njih utječe odgoj roditelja.
Velikih problema škole imaju i zbog sve češćih situacija u kojima su profesori žrtve nasilja, od strane roditelja, ali i samih učenika. Međutim, situacija nije ista u svim školama i različite škole pružaju različitu razinu sigurnosti.
Kakva je situacija u privatnim školama kad je sigurnost djece u pitanju? Privatne škole imaju drugačije stajalište te pitanja sigurnosti reguliraju na drugačiji način jer time rade i na svom osobnom ugledu. Poznato je kako je razina sigurnosti u njima na većoj razini nego u javnim školama, koje su u medijima više zastupljene po broju vijesti o nasilju, ovisnosti i slično. Za iskustva u njihovoj školi pitali smo voditelje Privatne Osnovne škole Kreativan razvoj u zagrebačkim Šestinama. Radi se o jednoj od onih škola u kojoj su učenici pod stalnim nadzorom i na taj način potpuno zaštićeni, jer u školi provode i do osam sati dnevno. Značajno je i spomenuti kako u školi u njenih 19 godina postojanja nije zabilježen niti jedan slučaj nasilja ili ovisnosti među učenicima, što roditeljima ulijeva veliku sigurnost i stabilnost.
Neke škole pokušavaju pitanje sigurnosti djece riješiti nadzorom videokamerama, no radi se o polovičnom rješenju, smatraju u OŠ Kreativan razvoj. Oni problem smanjenja nasilja među djecom rješavaju ulaganjem u sport i različite aktivnosti koje djecu uče kreativnosti, samostalnosti i odgovornosti. Između ostalog, prijekoran stav prema drogama i nasilju, fizičkom ili verbalnom, tu su školu učinile jednom od najsigurnijih u Zagrebu. Brojka učenika u školi se kreće otprilike oko 220 do 230, jer tijekom godine neki učenici dolaze, a neki odlaze (učenici na razmjeni i slično).
U OŠ Kreativan razvoj na jednom mjestu i u radno vrijeme škole djeca imaju, uz obveznu nastavu po hrvatskom kurikulumu i izbornu nastavu stranih jezika, informatike i vjeronauka te brojne sportske sadržaje: plivanje u vlastitom bazenu, treninge košarke, odbojke, rukometa i stolnog tenisa. Međutim, u školi su im dostupni i satovi baleta i dramskog odgoja. U poslijepodnevnim satima učenici imaju planirano vrijeme za pisanje zadaća pod nadzorom učitelja, a omogućena su im i tri obroka u školskom restoranu.
Svakako to nije i jedina škola koja ulaže u sigurnost kroz različite oblike aktivnosti, ali na kraju su roditelji oni koji mogu procijeniti što je za njihovu djecu najvažnije.
Jesu li roditelji u potpunosti upoznati s razinom sigurnosti u hrvatskim školama ili postaju toga svjesni tek kada im se dijete nađe u opasnosti? Treba li ipak nadležno ministarstvo donijeti ključne odluke kada se govori o zaštiti djece u školama? Društvo je svjesno kako sigurnost nema cijenu, pogotovo za najmlađe i najosjetljivije članove te samom problemu treba pristupiti odmah i što učinkovitije provesti potrebne promjene kako bi se na njega moglo što više utjecati.