Čak i oni koji nenamjerno privlače više pažnje na sebe, ponekad se teško snose s činjenicom da se ističu. Bilo da se radi o tjelesnom invaliditetu, darovitosti, devijantnosti ili fizičkoj ljepoti, djeca mogu teško podnositi popularnost.
Ako i nije pretjerano popularno u školi, dijete može imati niz prijatelja i vrlo ispunjen društveni život. Natjecanje u popularnosti većini je vrlo zamorno, a osim toga, djeca žele biti prihvaćena od strane vršnjaka, pa se imaju tendenciju prilagoditi, više no biti drugačiji. Uspjesi pojedinca često su etikatirani kao ulizivanje učiteljici, pravljenje važnim ili štreberske bezvezarije, i to bez obzira koliko je dijete koje se ističe skromno i pošteno. Popularnost može djelovati na način da djeca postaju zbunjena i osjećaju neugodu.
Roditelji mogu pomoći djetetu da se snosi s pažnjom vršnjaka od kojih često dobe komentare poput "misliš da si ti posebna, e pa nisi" ili "ti misliš da si najpametniji, a s takvima se ne igramo" ili "zar ti ništa ne daju jesti kad si tako mršava". Uglavnom, vršnjaci se protiv "drugačijih" bore zadirkivanjem i zbijanjem šala na njihov račun, što ponekad može biti okrutno. Nesigurna djeca potencirat će nečije isticanje, samo da se svijetla i oči ne upere u njih ili pak im zadirkivanje daje osjećaj moći nad onima koji nose stvarnu snagu i karizmu.
Ako je zadirkivanje djeteta na granici vršnjačkog zlostavljanja, potrebno je u suradnji sa psihologom i socijalnim pedagogom te učiteljima poduzeti ozbiljne mjere, ali ako se radi samo o reakciji djece na uspjeh ili različitost jednog među njima, roditelji mogu pomoći na sljedeći način:
- Naučiti djecu kako da se na miran način obrane komunikacijom. "Radim samo ono što učiteljica traži", "Takav sam i takav se sebi sviđam", "Hvala što si primjetio/la" neki su od odgovora koji bi mogli upaliti kad je zadirkivanje u pitanju. Ponekad je najbolje da dijete ne kaže ništa ili da se pridruži zezanciji na svoj račun.
- Ukoliko u razredu ima odanog prijatelja ili prijateljicu, dijete ga u teškim trenucima može zagrliti. Iako ne znaju zašto, djeca se na taj način mogu početi bolje osjećati.
- Ukazati djetetu na dijelove školskog dana koji ga vesele (tjelesni, likovno izražavanje, zbor ili neka druga aktivnost) i o kojima može s radošću razmišljati, a kako bi balansiralo pozitivne i negativne emocije.
- Objasniti djetetu da ga drugi komentiraju zato što se i sami osjećaju nesigurno, ljubomorno, izostavljeno i sl. Zlobni komentari ne znače da je dijete loše i da radi nešto loše, već je to nečije subjektivno mišljenje izrečeno s namjerom da ga se povrijedi.
- Treba objasniti djetetu da treba biti hrabro i da treba očvrsnuti na zle komentare te ih ne shvaćati kao istinu o sebi ili osobno. Ponekad treba izdržati, a pažnja će se uskoro prebaciti na nekog drugog, pa pozitivnim primjerom i vaše dijete može pokazati kako biti prema nekome ljubazan, otvoren i drag bez obzira na njegovu različitost.