U roditeljstvu ne treba težiti ka savršenstvu jednako kao što si ne treba nabijati osjećaj krivnje za propušteno ili pogriješeno. Važno je osvijestiti svoje i djetetove potrebe i postepeno ih usklađivati.
Dijete ima pravo da bude dijete
Tražiti od bebe da bude tiha, od trogodišnjaka da se igra bez da uneredi cijelu sobu ili od desetogodišnjaka da razmišlja kao odrastao čovjek je suludo. Jedna od najčešćih roditeljskih grešaka je očekivanje da djeca budu ono što nisu.
Dijete može biti samo ono što jest, a to je dijete. Zbog želje da zadovolje njihove potrebe, roditelji pred djecu stavljaju prevelike izazove želeći ih prilagoditi sebi. Ne prihvaćajući granice djetetovih mogućnosti, stvara se dugotrajna i obostrana frustracija.
Ne vjerujući u djetetove najbolje namjere, roditelji ponekad zanemaruju njegove emocije i fokusiraju se isključivo na postupke.
Roditelji, dozirajte kritike i pokude
Nitko se ne rađa s bogatim iskustvom, a djetinjstvo je razdoblje u kojemu se stvaraju temelji za daljnji život. Očekivano je i prirodno da će dijete griješiti, a ponekad i na istim radnjama po nekoliko puta.
Roditeljska je uloga u takvim trenucima, prije svega, zaštitnička i ohrabrujuća. Ne treba očekivati da će od prve sve ići kao po špagi, a kada se pokaže drugačije, žaliti i razočarati se u dijete.
Teške riječi i bolna kritika ponekad bole jače nego fizička povreda pa treba biti pažljiv pri komunikaciji s djeteom koje je pogriješilo. Njegovu pogrešku pokušajte zajedno ispraviti, pokazujući mu jednostavniji način rješavanja problema.
Također, ne zaboravite da ste djetetovi prvi i najveći uzori te da ponašanja koja očekujete od svojih najmlađih, morate provoditi i sami. Vrijednosti koje vi i partner njegujete, preslikat će se i na dijete pa je važno da mu pružite najbolje od sebe.